Pojavljuju se novi uvidi u drevni okoliš Marsa obzirom da znanstvenici ponovno procjenjuju koliko je dugo planet mogao ostati pogodan za život u njegovoj prošlosti. Umjesto dosadašnjeg vjerovanja da je vrlo rano posato pustoš, Mars je vjerojatno zadržao uvjete prikladne za nastanjivost znatno dulje nego što se ranije pretpostavljalo.
Dokazi za takav zaključak proizlaze iz opažanja rovera Curiosity unutar kratera Gale, gdje su znanstvenici sa Sveučilišta New York u Abu Dhabiju, u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, identificirali geološke zapise koji upućuju na dugotrajnu interakciju ukopanih pješčanih formacija s podzemnom vodom prije više milijardi godina.
Doticaj stijena na Marsu s vodom bio je dugotrajan
Prema rezultatima njihova istraživanja objavljenima u časopisu Journal of Geophysical Research – Planets, znanstvenici su analizirali Stimsonovu formaciju, odnosno sustav vjetrom oblikovanih dina i učvršćenih sedimentnih slojeva koje je rover Curiosity prvi dokumentirao.
Utvrdili su da su se ti sada litificirani slojevi mijenjali djelovanjem podzemnih voda koje su se slijevale s obližnjeg planinskog masiva i koje se dogodilo u kasnijem razdoblju Marsove vodene povijesti. Prisutnost gipsa i drugih minerala, sličnih onima u pustinjskim područjima na Zemlji, dodatno je potvrdila postojanje dugotrajnog doticaja tih stijena s vodom.
S pomoću baze podataka Mars Science Laboratory Curiosity Notebook, autori studije se usporedili podatke rovera s terenskim istraživanjima u pustinjama Ujedinjenih Arapskih Emirata, što im je omogućilo prepoznavanje srodnih procesa koji oblikuju stijene u oba okruženja.
Još jedan primjer iz kratera Gale
Zaključci su u skladu s radom koji je ranije predstavio dio istog tima znanstvenika na Desetoj međunarodnoj konferenciji o Marsu, gdje su opisali slične litificirane strukture na obližnjim visoravnima Greenheugh u krateru Gale na Marsu, piše portal Universe Today. Na oba mjesta čini se da su se drevne dine opetovano povezivale s podzemnim vodama, čime se sediment pretvarao u čvrste stijene. Takvi procesi mogli su sačuvati tragove pradavnih mikroorganizama, slično fosiliziranim mikrobnim zajednicama, koje se na Zemlji nalaze u drevnim pješčanim naslagama.
Takvo prošireno razdoblje nastanjivosti mijenja razumijevanje Marsova prijelaza iz vlažnog svijeta u hladni pustinjski krajolik koji danas vidimo. Ako je podzemna voda potrajala dugo nakon nestanka površinskih voda, područja poput kratera Gale mogla bi čuvati kemijske ili strukturne tragove nekadašnjeg života na Crvenom planetu. Rezultati studije upućuju na to da bi takve lokacije trebale biti prioritet budućih misija usmjerenih na otkrivanje ključnog pitanja - je li na Marsu ikada postojao život?
