Znanstvenici su u jugozapadnome francuskom departmanu Charente-Maritimeu, u francuskoj regiji Novoj Akvitaniji otkrili najstariju radionicu za izradu ukrasa od školjaka u zapadnome dijelu Europe, u kojoj su prije 42.000 godina radili tadašnji žitelji čiji identitet i danas ostaje misterij.
Od 2018. do 2020. paleoantropolozi pomno su iskapali nalazište La Roche-Pierrot u Saint-Césaireu. Mukotrpan rad rezultirao je otkrićem oko 200 fragmenata malih obalnih pužića, litorina, što je tema nedavne publikacije u Zborniku radova Nacionalne akademije znanosti, čiji su autori znanstvenici s CNRS-a, Sveučilišta u Bordeauxu, Ministarstva kulture i Sveučilišta u Toulouseu. Te sićušne školjke mogu se pronaći gotovo posvuda na stjenovitoj obali. Veličine su jedva jednog centimetra i "prilično su šarene u svom prirodnom stanju, u bojama koje variraju od smeđe do žuto-crvene", što je "vjerojatno razlog zbog kojega su izabrane", pojasnila je AFP-u koautorica studije Isabelle Crevecoeur.
Na njih tridesetak vide se perforacije koje je na precizno određenim mjestima mjestu napravio čovjek, vjerojatno koristeći neki kameni predmet.
Rupe ne pokazuju znakove habanja, a ostale manje litorine nisu probušene, rekla je direktorica istraživanja CNRS-a.
U blizini su istraživači pronašli više od stotinu fragmenata crvenih i žutih pigmenata, razbijenih "da bi se možda koristile za mljevenje i pripremu smjese koja se vjerojatno koristila za bojanje". U to je vrijeme atlantska obala, na mjestu gdje su školjke prikupljene, bila je udaljena 100 kilometara, a pigmenti su izvađeni s najmanje četrdeset kilometara od mjesta iskapanja.
Možemo zamisliti skupinu ljudi koja se zaustavlja u La Roche-à-Pierrotu da bi primjerice obojila i ukrasila školjkama svoju odjeću, ostavljajući za sobom ono što nije upotrijebila, kaže Crevecoeur.
Neandertalci ili homo sapiensi?
Nalazište, staro 42.000 godina, najstarije je te vrste otkriveno u zapadnoj Europi. Pripada Châtelperronu, gornjopaleolitskoj kulturi pronađenoj u Francuskoj i sjevernoj Španjolskoj o čijem se identitetu - onom neandertalca ili Homo sapiensa još uvijek vode rasprave.
Između 55.000 i 42.000 godina prije Krista Europa je prošla kroz duboku transformaciju: posljednje neandertalce postupno su zamijenile skupine Homo sapiensa koje su došle iz Afrike preko Bliskog istoka.
U ovom su se prijelaznom razdoblju "pojavile nove tehnike izrade alata, dijametralno suprotne onima koje su rabili neandertalci", pojasnila je paleoantropologinja, dodavši kako "to još uvijek nije bio u potpunosti sapiensov svijet na što ukazuje drukčiji način oblikovanja alata u oštrice i sječiva".
U sjevernoj i istočnoj Europi ljudski se ostaci povezuju s nekima od ovih prijelaznih kultura, što omogućuje njihovo pripisivanje Homo sapiensu, ali ne i na Châtelperronskim nalazištima zapadne Europe.
Dosad na nalazištima koja jasno povezujemo s neandertalcima nismo pronašli perle napravljene od školjaka, rekla je Crevecoeur.
Autori studije nisu sigurni u identitet žitelja La-Roche-à-Pierrota, pa iznose dvije hipoteze.
Ako je riječ o neandertalcima "kulturni prekid je toliko snažan, kako u načinu izrade alata tako i u simboličkom izražavanju, da ne možemo zamisliti da se dogodio sam od sebe“, već vjerojatno kroz kontakt s Homo sapiensom, smatra Crevecoeur. Ako su, naprotiv, ukrasi djelo Homo sapiensa, to bi značilo da je pionirska skupina naših predaka već bila prisutna u zapadnoj Europi prije 42.000 godina.
