Problem nuklearnog otpada muči sve zemlje svijeta u kojima on nastaje. U većini slučajeva, nuklearni se otpad pohranjuje u posebne bačve i potom skladišti u podzemnim spremnicima.
No, to zapravo nije trajno rješenje za zbrinjavanje otpada. Stoga znanstvenici već godinama pokušavaju smisliti kako reciklirati nuklearni otpad odnosno pretvoriti ga u manje opasan.
I čini se kako su znanstvenici u SAD-u na dobrom tragu. Naime, razvijaju metodu recikliranja nuklearnog otpada kojom bi se dobio tricij, rijetka verzija vodika koja služi kao jedno od glavnih goriva u nuklearnoj fuziji.
Podsjetimo, nuklearna fuzija je proces u kojem se dva atoma spajaju kako se oslobodila toplina koja može pokretati generatore, koji potom proizvode električnu energiju gotovo bez emisija. Cijeli proces, za razliku od nuklearne fizije koji se koristi u nuklearnim elektranama, proizvodi veoma malo radioaktivnog otpada.
Za stvaranje nuklearne fuzije potrebni su deuterij i tricij. I dok je deuterij lako dostupan, tricij baš i nije. Trenutna cijena mu se kreće oko 33 milijuna dolara po kilogramu.
Tricij se inače prirodno nalazi u gornjim slojevima atmosfere, no da bi ga se moglo koristiti u fuziji, potrebno ga je obraditi. Trenutno u svijetu postoji zaliha od svega 25 kilograma, što je inače dovoljno za napajanje električnom energijom više od pola milijuna kućanstava tijekom šest mjeseci. Ali nije dovoljno za cijeli svijet.
Uspiju li američki znanstvenici izvući tricij iz nuklearnog otpada, to bi povećalo dostupnost tricija i omogućilo brži razvoj tehnologije za nuklearnu fuziju.
Simulacije su pobudile optimizam
Znanstvenici su svoju potencijalnu metodu testirali u računalnim simulacijama. Simulirani potencijalni tricijski reaktori koristili su akcelerator čestica za pokretanje reakcija cijepanja atoma u nuklearnom otpadu.
Simulacija je pokazala da bi funkcija akceleratora omogućila uključivanje ili isključivanje reakcija te tako omogućila bolje i sigurnije upravljanje samim procesom.
Takav bi sustav, u teoriji, radio na 1GW energije i mogao bi godišnje proizvesti oko dva kilograma tricija, što je više od 10 puta više tricija od fuzijskog reaktora iste snage.
Sad je na znanstvenicima da izračunaju koliko bi to sve stajalo i u kom trenutku bi moglo postati isplativo.
Naime, diljem svijeta traje utrka za izgradnjom prve elektrane na nuklearnu fuziju. U jednom takvom projektu sudjeluje i Hrvatska. Ako se ovaj dizajn američkih znanstvenika pokaže isplativim, mogao bi osigurati energiju za buduće fuzijske reaktore i tako olakšati prijelaz na čišće izvore energije, a istovremeno smanjiti problem nuklearnog otpada koji nastaje u nuklearnim elektranama, ali i drugdje (npr. bolnicama).
Izvor: Eurekalert
