Zatopljavanje mora zbog klimatskih promjena izaziva snažnije uragane koji sporije slabe jednom kad dođu do kopna, povećavajući tako razaranja, pokazala je nova studija.

Znanstvenici upozoravaju da to otkriće sugerira da su zajednice na širem priobalnom pojasu, koje su manje pripremljene od obalnih područja za dolazak uragana, izložene sve većem riziku stradanja.

Učinci klimatskih promjena na tropske oluje, uključujući uragane, još se proučavaju, no već se zna da topliji planet rezultira snažnijim i većim olujama.

Znanstvenici s japanskog sveučilišta proučili su podatke o sjevernoameričkim uraganima od 1967. do 2018. i analizirali tempo njihova slabljenja, odnosno koliko im je trebalo da oslabe u prvom danu nakon što su stigli do kopna.

Nastojali su otkriti kakav bi utjecaj mogla imati sve toplija mora na oluje kad dođu do kopna, kada obično i počnu gubiti na snazi.

Pokazali smo da se u proteklih 50 godina gotovo udvostručilo vrijeme potrebno da oluja oslabi, a to je ogromno povećanje , kazao je za Afp Pinaki Chakraborty, profesor s instituta za znanost i tehnologiju Sveučilišta u Okinawi.

To bi moglo značiti da se razaranje više neće ograničiti samo na obalni pojas izazivajući veću razinu gospodarskih šteta i odnoseći više života, upozorava.

Znanstvenici su proučili je li dulje vrijeme potrebno za slabljenje oluje povezano s temperaturama mora koje se razlikuju od godine do godine, iako je ukupni trend uzlazan.

Utvrdili su da postoji jasna veza - kad je temperatura površine mora viša, oluje su ostajale snažnije i više im je trebalo da oslabe nakon što su stigle do kopna.

Kako bi utvrdili radi li se o uzročno-posljedičnoj vezi, okrenuli su se računalnim modelima stvarajući četiri uragana u identičnim uvjetima osim različitih temperatura površine mora.

Kad su dosegnuli jačinu 4. kategorije, modelima uragana isključili su izvor vlage, simulirajući tako dolazak uragana do kopna, i potom promatrali njihovo ponašanje.

Iako je intenzitet uragana pri dolasku do kopna bio isti, pad toga intenziteta kod uragana koji se stvarao nad toplijim morima bio je sporiji, zaključak je studije.

Kako bi dodatno potvrdili zaključke, kreirali su četiri uragana uz iste uvjete, a u trenutku kad su u računalnim modelima stigli do kopna, uklonili su svu akumuliranu vlagu iz same oluje.

Ti "suhi uragani" znatno su brže gubili na snazi, i to istim tempom unatoč tome što su se razvijali nad morima čije su površine bile različitih temperatura.

Zaključili su da tajna snažnijeg potencijala uragana s toplijih mora leži u vlazi koja hrani snagu uragana.

Oluje koje se stvaraju nad toplijim morima zadržavaju više vlage, što odgovara malom rezervoaru goriva.

Zbog toga, nakon što dođu do kopna, dulje vrijeme zadržavaju snagu iako im više nije dostupan izvor vlage iz oceana.

Stručnjaci upozoravaju i da su se točke na kojima uragani dolaze do kopna promijenile s vremenom te da različite konfiguracije obale na tim novim mjestima dodira mogu igrati ulogu u sporijem slabljenju uragana.

Još brže do najnovijih tech inovacija. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju