Atletičari i atletičarke s većim stražnjicama postižu veće brzine prilikom trčanja, pokazala je nova znanstvena studija.
Znanstvenici su naime istraživali anatomiju elitnih sportaša te su otkrili da oni čiji je gluteus maximus (mišić koji formira stražnjicu) veći, taj ima i bolje performanse na atletskoj stazi.
Studija je otkrila da je veličina određenog broja mišića povezana s vremenom koje sprinteri ostvaruju u trci na 100 metara, a samo gluteus maximus ima čak 44 posto udjela na performanse atletičara.
Otkriveno je i da su neki mišići kod vrhunskih sprintera znatno veći od konkurencije koja se ne nalazi u tom elitnom društvu pa su tako mišići kuka puno veći kod vrhunskih sprintera. S druge strane, bedreni mišići su slični i kod vrhunskih sprintera i kod profesionalnih sprintera koji nisu na samom svjetskom vrhu.
Već su i ranija istraživanja pokazala da je rast gluteusa maximusa ključan faktor u evoluciji ljudskih trkačkih sposobnosti.
Ova studija je pokazala da je gluteus maximus kod vrhunskih sprintera veći za čak 45 posto od konkurencije koja ne pripada svjetskoj eliti.
To je iznenađujuće jer se vjerovalo da na sprint utječu brojni faktori - tehnika, psihologija, ishrana, anatomija drugih dijelova tijela - stoga otkriće da je jedan mišić sam toliko važan i dogovoran za gotovo 50 posto performansi je nevjerojatno, naglašava koautor studije profesor Johnatan Folland sa sveučilišta Loughborough u Velikoj Britaniji.
Logično je stoga, kaže Foland, zaključiti da će trkač s većim gluteusom maximusom stvoriti više snage i veću brzinu sprintanja. Naravno tome treba dodati i spomenute mišiće kukova.
Vodeći autor studije Rob Miller, student na postdoktoratu na spomenutom sveučilištu, smatra da će studija pomoći u određivanju pravog režima treninga kod elitnih svjetskih sprintera, jer su pronađene anatomske karakteristike koje jasno odjeljuju vrlo dobre od najboljih.
Miller i Fallon će se sad fokusirati na ženske trkačice kako bi otkrili koji faktori su ključni za performase u sprintanju i kod njih.
Izvor: Independent