Astronauti na Međunarodnoj svemirskoj postaji često pate od pomanjkanja sna i poremećaja bioritma, no za spavanje u svemiru, ne koriste posebno okruženje.
Kad i uspiju zaspati, obično to moraju učiniti u dijelu postaje namijenjenom za posadu, odnosno prostoriji koja je veličine prosječne tuš-kabine.
Njihov krevet zapravo je samo vreća za spavanje, koja je privezana za obližnji zid, kako astronauti ne bi odlebdjeli u druge dijelove postaje tijekom sna i s obzirom na bestežinsko stanje u kojem borave i žive mjesecima.
Za astronaute izraz "prileći" gubi svaki smisao jer u bestežinskim uvjetima možete probati leći, ali u tome nećete uspjeti.
Ništa manje bitno nije ni prozračivanje prostora, odnosno ventilacija. Astronautima treba cirkuliranje svježeg zraka, kako se ne bi ugušili u snu, u zračnom mjehuru vlastitog ugljikova dioksida koji izdišu i koji bi se formirao oko njihove glave.
U protivnom, moždane stanice, koje su vrlo osjetljive na pomanjkanje kisika, počinju odumirati za manje od pet minuta.
Možete li uopće zamisliti kako je zaspati tim ljudima, imajući sve to konstantno na umu i uz sav posao koji obavljaju tisućama kilometara od Zemlje.
Izvor: Techeblog
