Europski institut za digitalne komunikacije (EUINDICOM) među prvima u svijetu zaštitio je i provodi projekt beskontaktne digitalne komunikacije za djecu s posebnim potrebama koji se temelji na NFC tehnologiji, čiji se velik potencijal slabo koristi, kaže autor projekata i predsjednik uprave EUINDICOM-a Ivan Radišić.
Radišić je EUINDICOM kao nevladinu i neprofitnu organizaciju osnovao u Zagrebu 2018. za poboljšanje, proučavanje i istraživanje digitalnih, augmentativnih i alternativnih komunikacija za društvenu korist, razvijajući istodobno nekoliko inovativnih projekata beskontaktne komunikacije, uz ostalo i na NFC tehnologiji te QR kodu.
"Tap & Talk" pomaže onima koji ne mogu govoriti
Jedan od tih projekata je "Tap & Talk" ("takni i pričaj"), digitalni sustav komunikacije pomoću izmjenjivanja slika, namijenjen poboljšanju komunikacijskih sposobnosti djece s raznim komunikacijskim poteškoćama, kojemu su podršku dali zagrebački Centar Slava Raškaj, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet i Rehabilitacijski centar Mali Dom.
To je prvi takav projekt koji se razvija u svijetu te je kao inovacija zaštićen i u Hrvatskoj autorskoj agenciji, s velikim potencijalom jer omogućuje i odraslima, koji primjerice ne mogu govoriti, da uz pomoć pločica s određenom slikom i inkorporiranim čipom kada im približe pametni telefon, ljudima oko sebe koji ih čuvaju i o njima brinu skrenu pažnju ili 'signaliziraju' svoje potrebe za hranom, pićem ili čime drugim, opisuje Radišić.
Objašnjava i da se, kada se pločici s nekom slikom i ciljanim informacijama na čipu približi mobilni uređaj, za razliku od već primijenjenih konvencionalnih komunikacijskih modela, otvara trodimenzionalna komunikacija s osobama, posebice djecom koja ne mogu govoriti, jer netko drugi govori u njihovo ime (snimljeni glas).
Primjerice, kada dijete približi mobilni uređaj pločici s prilagođenim znakovnim piktogramom (slikom) za određenu aktivnost poput "piti" ili "jesti", na ekranu se pokazuje virtualni asistent koji izgovara naznačenu aktivnost "žedan sam" ili "gladan sam" itd.
To djeca mogu koristiti već od treće, četvrte godine života i time se olakšava briga oko njih, a i njih i druge motivira na korištenje novih tehnologija beskontaktne komunikacije, kaže Radišić. Dodaje kako su u razvoju i puno kompleksniji komunikacijski modeli poput učenja slova, riječi, pojmova i edukacijskih igara.
U suradnji s logopetkinjom Ružicom Magušić, međunarodno priznatom stručnjakinjom za potpomognutu komunikaciju, pokrenut je i zajednički projekt digitalne komunikacijske putovnice za osobe s raznim zdravstvenim poteškoćama svih dobnih skupina, kako bi u digitalno prilagođenom obliku priopćili važne podatke o sebi, koje poteškoće imaju, kako s njima komunicirati, kako se hrane, odnosno sve ključne informacije bitne osobama u njihovoj okolini koje im na temelju informacija pristupaju i tako skrbe o njima.
Digitalna posjetnica zadržava osobni kontakt, ali bez papira
Primjer korištenja NFC-a i QR koda objedinio je i u projektu digitalne posjetnice ('vizit karte'), za koju, kako opisuje, nije potrebno instalirati nikakvu aplikaciju. Dovoljan je samo potencijal mobilnog uređaja, bilo sa sustavom iOS ili Androidom, koji danas svi imaju tvornički inkorporirani NFC, dok se kod starijih uređaja može koristiti upaljena kamera za skeniranje QR koda na posjetnici.
Do sada je realizirano oko tisuću tih kartica-digitalnih posjetnica u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori te Bosni i Hercegovini, a među korisnicima su i neke od velikih hrvatskih tvrtki, financijskih i drugih institucija, strukovnih udruga, pa i članovi Europskog parlamenta i Europske komisije.
Radišić važnim drži i to što se u tome zadržava osobni kontakt, ali bez papira, te je to zapravo prijelaz između papira i digitalnog, u čemu svaki korisnik dobiva svoju fizičku karticu-digitalnu posjetnicu s koje se putem QR koda (za 'starije' tipove pametnih telefona) ili NFC tehnologije (koju imaju svi moderni pametni telefoni, pa i tableti) kontakti tj. komunikacijski podaci s posjetnice jednostavno prenesu na mobilni telefon nekoga kome želimo dati svoje kontakte.
Uz te, ima već razrađenih i nekoliko drugih projekata s NFC-om i QR-om, poput digitalnog turističkog vodiča, koji bi, po njegovoj ocjeni, dobro došli gradovima, turističkim središtima i nacionalnim parkovima, posebice Plitvičkim jezerima, jer projekt ne traži nikakve antene, dodatne bazne stanice niti dovođenje nove struje.
Kada bi se primjerice u NP Plitvičkim jezerima na određenim lokacijama na prilagođenim drvenim nosačima postavio NFC čip uz mogućnost implementiranja i QR koda, koji komunicira s relevantnim podacima o Parku, slapu, jezeru i drugim detaljima, posjetitelj bi samo približavanjem svojeg mobilnog uređaja dodirnoj točki odmah imao sve te informacije na svom telefonu. A to ustvari i želi, bez dodatnog 'skupljanja' papirnatih materijala o naznačenoj lokaciji. To može donijeti i uštede jer se ne trebaju tiskati brošure, leci i sl. koje posjetitelji parka dugoročno ne koriste, smatra Radišić.
NFC tehnologija, kao i ovi projekti s njom zapravo su vrlo jednostavni za korištenje, ali kao i druge jednostavne stvari na tržištu u Hrvatskoj slabo prolaze. S druge strane, brojne hrvatske tvrtke rade na kompleksnim aplikacijama u koje ulažu i veliki novac, a poslije ih koristi jako malo ljudi, i to sve postaje manje-više bespotrebno, dok jednostavni projekti koji traže vrlo male investicije i imaju veliki komunikacijski potencijal poput korištenja već predefiniranih potencijala NFC-a i QR koda u uređajima ne dobivaju toliko na važnosti, naglašava Radišić.
NFC i QR kod u Hrvatskoj se primjenjuju, primjerice NFC najviše za mobilna beskontaktna plaćanja. No Radišić smatra da se za druge stvari slabo koristi zbog sporijeg ostvarivanja dobiti na tim tehnologijama s obzirom na to da nije bilo snažnog generičkog pozicioniranja tih alata na tržištu.
