Nakon što čovječanstvo uspije prevladati sve izazove vezane uz odlazak na Mars, morat će smisliti kako život tamo učiniti održivim. Uspješan uzgoj usjeva bit će glavni dio tog idućeg koraka.
Krajolik Crvenog planeta bi u teoriji mogao podržavati uzgoj usjeva, što je mogućnost potkrijepljena NASA-inim eksperimentima. No uzgoj biljaka na Marsu nije tako jednostavan. Ne samo da su pijesak i prašina lišeni organske tvari i korisnih mikroba, već su i puni soli i minerala zbog kojih se većina biljaka bori tek samo za preživljavanje.
Nova znanstvena studija sad predlaže put naprijed - uzgoj biljaka lucerni na Marsu. Istraživači su utvrdili da bi ta biljka mogla preživjeti u tvrdom vulkanskom tlu poput onog koje prekriva Mars, a zatim bi se mogla koristiti kao gnojivo za uzgoj hrane poput repe, rotkvice i salate.
Nizak sadržaj hranjivih tvari u tlu Marsa i visoka slanost vode čine ga neprikladnim za izravnu upotrebu za uzgoj prehrambenih usjeva na Marsu. Stoga je bitno razviti strategije za povećanje sadržaja hranjivih tvari u tlu Marsa i za desalinizaciju slane vode za dugoročne misije, pišu istraživači u svom objavljenom radu.
Prethodna istraživanja pokazala su da će biljke imati pravu borbu za opstanak na površini Marsa bez dodavanja dodatnih hranjivih tvari u tlo (ili regolit) u koje su postavljene. Tu lucerna igra ključnu ulogu.
Doći do točnog podudaranja za regolit na Marsu je teško, ali znanstvenici su uspjeli postići sličnost regolitu, prije testiranja različitih sjemenki u njemu. Otkrili su da je lucerna mogla rasti jednako zdravo kao i na tlu Zemlje, bez ikakvog dodatnog gnojiva.
Simulirani marsovski regolit zatim je testiran s dodanom lucernom kao gnojivom. Repa, rotkvica i salata, tri biljke koje zahtijevaju malo održavanja, brzo rastu i ne trebaju puno vode, sve su nakon dodavanja tog gnojiva u regolit uspješno uzgojene.
Ipak postoji i "kvaka" - za uzgoj je bila potrebna i svježa voda. Na temelju daljnjih eksperimenata, tim smatra da se slana voda dostupna na Marsu može tretirati nekom vrstom morskih bakterija, a zatim filtrirati kroz vulkansko kamenje kako bi se proizvela svježa voda potrebna za rast usjeva.
Prvi put izvješćujemo o integriranoj upotrebi biognojiva i mikroba za učinkovito tretiranje bazaltnog regolitnog tla i simulansa slane vode, za odgovarajuće resurse koji održavaju rast biljaka, pišu autori spomenute studije objavljene u znanstvenom časopisu PLOS One.
Ima još mnogo pitanja na koja treba odgovoriti, ne samo koliko točno možemo oponašati marsovsko tlo ovdje na Zemlji. Vrlo je vjerojatno da kada konačno stignemo do Crvenog planeta, površinski regolit neće biti baš onakav kakav smo očekivali.
Simuliranom tlu također su nedostajale neke od otrovnih perkloratnih soli, koje bi desalinizirana voda morala nekako isprati iz Marsovog tla. Međutim, eksperimenti navedeni u ovoj studiji daju znanstvenicima i astronautima neke obećavajuće mogućnosti. Pristupi koje su znanstvenici opisali jednostavni su za primjenu i učinkoviti u radu.
Uzgoj lucerne na Marsu koja bi se koristila kao gnojivo sigurno bi koštao manje od prijevoza golemih hladnjaka s hranom preko milijuna kilometara do Crvenog planeta, a to nije jedini izvor hranjivih tvari koji bismo mogli proizvesti daleko od Zemlje.
Ova studija znači da je u dugoročne svrhe moguće tretirati 'in situ' tlo i vodene resurse za uzgoj na Marsu kako bi se održale ljudske misije i trajna naselja, ističu na kraju autori studije.
Izvor: Science Alert
