Na dnu svjetskih oceana, naslage bazaltnih stijena mogle bi ponuditi glavno rješenje za klimatsku krizu zadržavanjem ugljičnog dioksida. Znanstvenici predlažu izgradnju plutajućih platformi za ubrizgavanje CO2 u te naslage umjesto vađenja nafte. Pokretane vjetroturbinama, te bi platforme hvatale ugljik iz zraka ili morske vode i ubrizgavale ga u rupe na morskom dnu.
Projekt pod nazivom Solid Carbon ima za cilj pretvoriti CO2 u kamen, osiguravajući na taj način njegovo trajno skladištenje. To čini skladištenje ugljika vrlo izdržljivim i vrlo sigurnim, ističe Martin Scherwath, geofizičar uključen u navedeni projekt.
Traži se 60 milijuna dolara
Kako bi testirali ovu ideju, znanstvenicima je potrebno oko 60 milijuna dolara za morski prototip platforme. Oni procjenjuju da bi u cijelom svijetu bazaltne stijene mogle pohraniti više ugljika nego što ga mogu proizvesti sve emisije fosilnih goriva zajedno. Međutim, to ne znači da možemo nastaviti sa spaljivanjem fosilnih goriva bez ograničenja. Globalna provedba ove strategije bila bi izazovna i skupa.
Unatoč tim izazovima, nekoliko navedenih morskih platformi moglo bi napraviti značajnu razliku. U blizini otoka Vancouver, bazen Cascadia mogao bi uskladištiti globalne emisije ugljika u vrijednosti od oko 20 godina emisija. Razlog zašto je ta lokacija tako privlačna je taj što je to vjerojatno mjesto na kugli zemaljskoj gdje znamo najviše, imamo najviše podataka, najviše znanstvenih ekspedicija, najviše studija o prirodi oceanske kore, objasnio je David Goldberg, geofizičar na Sveučilištu Columbia.
Prirodna reakcija i pretvaranje CO2 u stijene
Projekt se oslanja na prirodnu reakciju u kojoj bazaltna stijena, bogata metalima, reagira s CO2 stvarajući karbonatne minerale. Porozna struktura bazalta omogućuje tu pretvorbu. Islandski projekt CarbFix pokazao je manju verziju ovog procesa, gdje se CO2 otopljen u vodi ubrizgava u podzemni bazalt, postajući stijena u roku od dvije godine.
Izgradnja tvornica za skladištenje ugljika bila bi skupa, ali bi mogla pomoći da se planet vrati na predindustrijske temperature. Moramo doći do novca. Mislim da nema drugog načina, rekao je Scherwath.
Čvrsti ugljik nije zamjena za trenutne klimatske mjere, već predstavlja buduću opciju hvatanja ugljika za smanjenje globalnog zatopljenja. No, razvoj mora započeti sada kako bi ova opcija bila dostupna kasnije.
Izvješće američkih Nacionalnih akademija znanosti, inženjerstva i medicine sugerira da svijet treba ukloniti 10 milijardi tona CO2 godišnje do 2050. godine, kako bi se postigla nulta neto emisija i ispunili ciljevi Pariškog sporazuma. Trebat će sve do posljednje kapi, rekao je Goldberg.
Dobra nadopuna drugim metodama hvatanja CO2
Ostale metode poput obnove ekosustava i hvatanja CO2 iz atmosfere također pomažu, ali nose rizik od ispuštanja ugljika. Solid Carbon nudi dugoročno rješenje s minimalnim rizikom. Ovo je dobra nadopuna drugim metodama, ali je i najskuplja, primijetio je Scherwath.
Pilot uključuje brod koji ubrizgava prethodno zarobljeni CO2 u rupu na morskom dnu, nadzirući ispuštanje plina. Financiranje je prepreka, jer tim traži savezne i druge potpore, ali se bori da osigura potrebnih 60 milijuna dolara. Goldberg vjeruje da je nedostatak profitabilnosti u hvatanju ugljika problem. Mislim, klimatske promjene su tako skupe. Način razmišljanja o tome mogao bi biti sličan pročišćavanju otpadnih voda u gradovima, kao da se to mora učiniti, rekao je Scherwath.
Uz adekvatno financiranje, Goldberg procjenjuje da bi pilot projekt mogao započeti s radom za godinu ili dvije.
Izvor: Business Insider
