Prvi dojam koji ostavlja Nokia G20 i više je nego pozitivan. Iako dizajn nije spektakularan, plava boja uređaja s teksturom na poleđini i logom Nokije te kružnim modulom u kojem su smještene četiri kamere izgleda prilično atraktivno. Pohvale idu i za materijal od kojeg je telefon napravljen - riječ je o plastici, no plastici koja ipak daje određeni premium osjećaj.
Ipak, kada je ovaj telefon u pitanju, možemo reći da prvi dojam može prevariti, poput lijepo dizajniranog automobila sa slabim motorom. A upravo je to najveći problem ovog telefona - “motor”, odnosno procesor koji ga pokreće. Pri tome ipak treba imati na umu o kakvom je uređaju riječ, tj. o kategoriji kojoj pripada, a to je neka srednja klasa, što znači da mobilni proizvođači često moraju raditi manje ili veće kompromise kako napravili što bolji uređaj po što pristupačnoj cijeni.
Procesor kao najslabija karika
Kompromis na koji su se u Nokiji odlučili pri razvoju ovog telefona, dakle, jest hardver. Ugrađeni procesor, a riječ je o Mediateku G35 ne nosi se dovoljno dobro s izazovima koji se stavljaju pred njega, pri čemu ne mislimo samo na neke zahtjevnije operacije. Naime, ponekad se uspori i pri lansiranju aplikacija i surfanju internetom i skrolanju, pogotovo na stranicama na kojima ima više videosadržaja, reklama i slično. Takva se sporost očituje i na nekim drugim stvarima - npr. potrebno je malo više vremena dok senzor prepozna lice i otključa telefon.
S obzirom na spomenuta hardverska ograničenja, jasno je kako od ovog telefona ne treba očekivati čuda kada su u pitanju videoigre. S onim nezahtjevnim, kao i drugi telefoni, nećete imati problema, dok iskustvo igranja naslova poput mobilnog Call of Dutyja i Asphalta 9 nije najsjajnije te ovo sigurno neće biti primarni izbor za ljubitelje videoigara. Za bolji doživljaj igara, trebat će ipak neki malo jači model, odnosno malo dublje posegnuti u džep. Što se konkretnih hardverskih brojki tiče, G20 ima 4GB radne memorije i 64, odnosno 128 GB prostora za pohranu podataka koje su mogu proširiti memorijskim karticama kapaciteta do 512GB.
Određeni kompromis Nokia je napravila i s ekranom, odnosno njegovom rezolucijom koja iznosi 1600x720 piksela (HD+ rezolucija), što znači da na njemu nećete moći gledati videosadržaj u Full HD rezoluciji. Dijagonala ekrana iznosi 6,5 inča te se u njegovom vrhu nalazi mali hardverski urez u kojem je smještena kamera za snimanje selfija, dok ekran ne ide skroz do donjeg ruba, već se dole nalazi mali okvir sasvim dovoljan da se na njemu otisne ime brenda.
Četiri stražnje kamere
S lijeve strane uređaja nalazi se ladica za SIM kartice i dodatnu memorijsku karticu te je pohvalno što se u isto vrijeme mogu koristiti sve tri kartice, a ispod se nalazi posebna tipka za aktivaciju Googleova glasovna asistenta. Ako ne razgovarate često s Googleom, preporuka je da se u postavkama ona isključi. Na gornjoj strani nalazi se 3,5 mm priključak za slušalice, dok su desno tipke za upravljanje glasnoćom i tipka za paljenje i gašenje uređaja, koja je ujedno i senzor za otiske prstiju. Kad spominjemo biometriju, spomenimo još jednom da telefon podržava prepoznavanje lica, no ponovimo kako je ta opcija ponekad prilično spora, dok ponekad niti ne prepozna lice pa je potrebno upisati PIN.
U kružnom modulu na poleđini telefona smještene su čak četiri kamere, dok se ispod njega nalazi bljeskalica. Rezolucija glavne kamere iznosi 48 MP, ultraširoka kamera ima rezoluciju od 5MP, dok rezolucija senzora za makro fotografiju te senzor dubine iznose 2 MP. Kvaliteta fotografija je očekivana za ovakav tip uređaja. Dnevne su fotografije korektne i zaista se nema što prigovoriti njihovoj kvaliteti, pogotovo glavne kamere. Ono što je ponekad zasmetalo jest što telefon ne bi odmah reagirao na dodir prsta po virtualnom okidaču.
U aplikaciji za kameru dostupni su različiti modovi snimanja - od ultraširoke fotografije, portretnog, makro i noćnog moda te panorame, pri čemu treba naglasiti da je noćni mod dostupan samo na glavnoj, ne i na ultraširkoj kameri.
Za snimanje nešto boljih makro fotografija morali smo se dosta pomučiti i općeniti dojam makro kamere, kao i fotografija snimljenim u lošijim (svjetlosnim) uvjetima nisu baš najbolji. No ponovimo još jednom, to se može i očekivati od telefona iz ove cjenovne kategorije.
S baterijom nema kompromisa
Jedna stvar, a mnogima i najvažnija, oko koje Nokia nije radila kompromis jest - baterija. G20 dolazi sa snažnom baterijom kapaciteta čak 5050 mAh koja bi, po tvrdnjama iz te kompanije, mogla izdržati čak 3 dana prije povezivanja s punjačem. U praksi su se takve najave ipak pokazale prilično ambiciozne, no uz umjereno korištenje - dopisivanje, surfanje, društvene mreže i YouTube, Nokia G20 može dočekati kraj drugog dana bez da je baterija završila u crvenom.
Jedna odlika Nokijinih telefona na koju smo naviknuli, a koja krasi i G20 jest Android One, odnosno verzija operativnog sustava u kojoj nema nekakvih dodatnih aplikacija koje usporavaju telefon. Ovaj se model isporučuje s verzijom Android 11, a svi kupci mogu biti sigurni da će na njemu biti dostupne i verzije Android 12 i 13.
Kako smo već na početku recenzije naglasili, u ovoj cjenovnoj kategoriji uređaja mobilni proizvođači moraju se odlučiti na neke kompromise. Taj kompromis se u slučaju Nokije G20 u prvom redu odnosi na brzinu, tj, sporost korištenja. Nije riječ o nekakvoj dramatičnoj sporosti koja će osjetno pokvariti iskustvo korištenja ovog telefona, no procesor se svakako čini kao najslabija karika Nokije G20. Ne bi imali ništa protiv niti više rezolucije ekrana i podrške za 5G, kao što bi voljeli da telefon ima stereo zvučnike, no takva bi se poboljšanja odrazila i na njegovu cijenu, odnosno kategoriju samog uređaja.
Ono što je pohvalno su izgled, tj. dizajn telefona te snažna baterija koja bi možda mogla presuditi prilikom donošenja odluke o kupovini telefona.
