Digitalizacija može biti dio rješenja problema klimatskih promjena, ali pohranjivanje digitalnih podataka koji se nikada ne koriste također troši nevjerojatno veliku količinu energije te, posljedično, nepotrebno stvara višak ugljikova dioksida.
Veritas Technologies procjenjuje kako se godišnje u atmosferu ispusti oko 6,4 milijuna tona CO2 zbog napajanja sustava koji čuvaju ove nepotrebne podatke. Kako bi zaštitili planet od viška CO2 i nepotrebne potrošnje resursa, tvrtke trebaju implementirati ispravne i dobre strategije za upravljanje podacima, moraju koristiti prave alate za ovu namjenu i moraju očistiti svoje podatkovne centre od "tamnih podataka".
U prosjeku, čak se 52 posto podataka koje pohranjuju organizacije širom svijeta smatra "tamnim", što znači da oni koji njima upravljaju i koji su za njih odgovorni nemaju pojma koji je sadržaj tih podataka ili kakva je njihova vrijednost.
Mnogo se dosad pričalo o tome koliki je financijski trošak tamnih podataka, ali se o ekološkom aspektu i utjecaju na okoliš nije govorilo. Analitičari predviđaju kako će količina podataka koja se pohranjuje na svjetskoj razini porasti s 33 ZB (zetabajta) u 2018. na 175 ZB do 2025. godine. Ne promijene li ljudi svoje navike, to znači da će za samo pet godina u svijetu biti pohranjeno oko 91 ZB "tamnih podataka" – više od četiri puta više od ukupne količine podataka koju imamo pohranjenu danas, uz što ide i sva energija koja se koristi za napajanje infrastrukture na kojoj ti podaci žive.
Širom svijeta pojedinci i tvrtke trude se smanjiti svoj utjecaj na okoliš, ali tamni podaci obično se ne nalaze na popisu stvari koje treba riješiti, kaže Phil Brace, glavni direktor za održivost i izvršni potpredsjednik za uređaje i softverska rješenja za pohranu podataka u Veritasu. Ipak, tamni podaci proizvode više ugljikova dioksida nego što to čini 80 različitih zemalja pojedinačno pa postaje jasno kako svatko mora početi ozbiljno razmišljati o ovome. Filtriranje tamnih podataka i brisanje onih informacija koje više nisu potrebne treba postati moralni imperativ za tvrtke širom svijeta.
IT industrija pritom mora biti predvodnik tih trendova jer se količine podataka koje čuvamo povećavaju svake godine. Predviđamo velik rast količina podataka koje će stvarati IoT uređaji (Internet of Things). Stručnjaci iz IT sektora predviđaju kako će upravo ti podaci činiti većinu od 175 ZB podataka koje očekujemo imati pohranjene 2025. Tvrtke moraju razumjeti što se nalazi među tim podacima i moraju znati kojim se politikama pohrane podataka vode kako se nekontrolirani rast količina podataka ne bi nastavio. No, svatko od nas ovome može dati i svoj osobni doprinos. Gotovo svatko od nas pohranjuje podatke kojima više nikad neće pristupiti jednostavno zato što je pohrana podataka u oblaku jeftina i lako dostupna – čuvamo tisuće videa i fotografija koje više nikad nećemo pogledati kao i poruka elektroničke pošte koje više nikad nećemo pročitati. Stotine milijuna ljudi čine isto. Tvrtke i pojedinci trebaju naučiti kako da učinkovito upravljaju svojim podacima kako bi smanjili i vlastiti utjecaj na planet, pojašnjava Brace.
U Veritasu su identificirali neke od najboljih praksi koje mogu pomoći organizacijama širom svijeta ne samo u brisanju nepotrebnih podataka na ispravan način već i u smanjivanju troškova pohrane podataka uz pridržavanje svih zakonskih okvira:
- Identificirajte sva mjesta na koja spremate podatke kako biste imali globalni uvid. Mapiranje podataka i njihovo otkrivanje prvi su korak prema razumijevanju kako podaci teku kroz organizaciju. Stjecanje uvida u to gdje se nalaze podaci, uključujući i osjetljive informacije, tko ima pristup njima i koliko će se dugo podaci čuvati prvi je ključni korak u potrazi za tamnim podacima te predstavlja temelj za izradu daljnje strategije.
- "Rasvijetlite" tamne podatke. Proaktivno upravljanje podacima omogućava organizacijama da steknu uvid u svoje podatke, sustave za pohranu podataka i infrastrukturu za izradu sigurnosnih kopija te da na odgovarajući način preuzmu kontrolu nad povezanim rizicima i donose odgovarajuće, dobro utemeljene odluke o tome koji se podaci mogu obrisati.
- Automatizirajte procedure za otkrivanje podataka. Teško je ići ukorak s ovom eksplozijom količine podataka pa tvrtke moraju automatizirati analitiku, praćenje i izvještavanje koji su potrebni za stjecanje odgovornosti nad tamnim podacima, korištenje tih podataka i njihovu sigurnost. Tvrtke danas moraju upravljati i s petabajtima podataka te milijardama datoteka pa ispravan pristup uvidu u podatke treba biti dobro integriran s procedurama arhiviranja, stvaranja sigurnosnih kopija i sigurnosnim rješenjima kako bi se spriječio gubitak podataka te kako bi čuvanje podataka bilo u skladu s definiranim politikama njihova čuvanja.
- Minimizirajte podatke i uvedite odgovarajuće kontrole oko njih. Minimiziranje količina podataka i limitiranje svrha u koje se podaci čuvaju smanjuje količine podataka koje se čuvaju te također određuje što se čuva i točno za koju svrhu. Klasifikacija, fleksibilno zadržavanje i čuvanje podataka te odgovarajući sustavi za definiranje i implementaciju pravila omogućavaju kasnije precizno brisanje podataka koji više nisu važni – to predstavlja temelj svakog projekta čiji je cilj riješiti problem s tamnim podacima u cijeloj tvrtki.
- Nadgledajte rad sustava kako biste bili sigurni da se pridržavate svih definiranih pravila. Pravila za usklađenost s regulativom, poput pravila koja osiguravaju usklađenost tvrtke s GDPR-om, stvaraju obvezu u svim organizacijama da se prijave određene vrste proboja u podatke i njihova curenja, a u nekim slučajevima navedene incidente potrebno je prijaviti i direktno osobama koje su oštećene. Organizacije moraju evaluirati svoju sposobnost da prate potencijalne upade u podatke te da brzo aktiviraju procedure izvještavanja o tim incidentima žele li biti usklađene s regulativom te vrste.
