Sibirska tundra mogla bi nestati do 2500. godine, osim ako se emisije stakleničkih plinova dramatično ne smanje.
Čak i u najboljem slučaju, dvije trećine tog krajolika, definiranog njegovom kratkom vegetacijskom sezonom i pokrivačem trave, mahovine, grmlja i lišajeva, moglo bi nestati, ostavljajući za sobom dva fragmenta razdvojena s 2500 kilometara, nedavna su predviđanja znanstvenika.
Kako se pokrivač permafrosta tundre topi, mogao bi ispustiti ogromne količine pohranjenih stakleničkih plinova u atmosferu, potencijalno ubrzavajući zagrijavanje atmosfere diljem svijeta.
Zapanjujuća brzina mogućih promjena
Za nas je bilo zapanjujuće vidjeti koliko brzo će tundra biti pretvorena u šumu, rekao je ekolog i šumski modelar Stefan Kruse iz Helmholtz centra za polarna i morska istraživanja Alfred Wegener Instituta (AWI) u Bremerhavenu u Njemačkoj.
Gubitak tundre neće biti samo udarac za biološku raznolikost i ljudsku kulturu, već bi mogao i pogoršati zagrijavanje Arktika, rekao je Kruse za portal Live Science.
Zatopljenje na Arktiku brzo je napredovalo posljednjih desetljeća, otprilike dvostruko brže od zagrijavanja u ostatku svijeta. Između 1960. i 2019. godine temperature zraka porasle su za gotovo 4 stupnja Celzija diljem arktičke regije, prema američkom Nacionalnom centru za podatke o snijegu i ledu (NSIDC). Ova je toplina smanjila pokrivač morskog leda i utječe na arktičko kopno. Jedna od tih implikacija jest i pomicanje šuma sibirskog ariša prema sjeveru.
Ne zna se, ipak, koliko će brzo ove šume zamijeniti travnati, grmoliki ekosustav tundre. Promjene drvoreda kao odgovor na klimu nisu dosljedne diljem svijeta, pojasnio je Kruse.
U nekim područjima, drvoredi su napredovali prema sjeveru. U drugima su ostali statične; u trećima su se čak povukli. Prethodna istraživanja sibirske tundre bila su usmjerena na mala područja, ali može postojati puno varijabilnosti od lokacije do lokacije.
Novi računalni model
Sada su Kruse i njegova kolegica s istog instituta, profesorica Ulrike Herzschuh, stvorili novi računalni model koji procjenjuje čitavo 4000 kilometara dugo prostranstvo sibirske tundre.
Model uzima u obzir životni ciklus pojedinih stabala: od toga koliko daleko mogu raspršiti svoje sjeme, preko toga koliko dobro rastu kada su suočeni s konkurencijom drugih stabala, do stopa rasta na temelju temperature, padalina i dubine ljetnog odmrzavanja permafrosta, koje se javlja u predjelima tundre.
Istraživači su otkrili da kad drveća počnu širenje prema sjeveru kao odgovor na zagrijavanje, to čine brzo i nije vjerojatno da će se ponovno povući ako se temperature ohlade. Prema scenariju u kojem se emisije ugljika smanjuju na nulu do 2100. godine, a globalni porast temperature ostaje ispod 2 stupnja Celzija, samo 32,7 posto današnje tundre opstalo bi do 2500. godine.
Taj bi se dio podijelio na dvije mini-tundre: jednu na Čukotki na krajnjem istoku Rusije i jednu na poluotoku Tajmir na krajnjem sjeveru te zemlje.
Kaskada promjena
Ali čak i taj crni scenarij možda je nemoguće postići bez vrlo brze akcije, što znači da bi ishod za tundru lako mogao biti i daleko gori.
U srednjem scenariju u kojem emisije ugljika ne počnu opadati do 2050. i koje su prepolovljene do 2100., ariši bi do 2500. prekrivali sve osim 5,7 posto sadašnje tundre, u biti uništavajući čitav ekosustav.
U toplijim globalnim scenarijima, drveće bi se moglo širiti prema sjeveru za čak 30 km, izvijestili su znanstvenici 24. svibnja u časopisu eLife.
Kada su Kruse i Herzschuh testirali što će se dogoditi ako se temperature smanje nakon što je tundra postala šuma, otkrili su da se drvored ne povlači tako brzo kao što je napredovao. Kad se zrela stabla postave, mogu izdržati mnogo, ističe Kruse.
Studija nije izravno modelirala što bi se moglo dogoditi stanovnicima tundre, poput sobova, rekao je Kruse, ali dijeljenje populacija u dvije regije, gdje su odsječene od miješanja, obično je loše za opstanak vrsta. Sobovi migriraju sa sjevera na jug i natrag tijekom cijele godine, a nije poznato kako širenje šuma može utjecati na njihovu migraciju i životni ciklus.
Velik gubitak za čovječanstvo
Utjecaje će vjerojatno osjetiti i ljudi, odnosno autohtone kulture kao što su Neneti u sjeverozapadnom Sibiru.
Kultura dijelom ovisi o tundri. Ako se ovo izgubi, bit će to veliki gubitak za čovječanstvo, rekao je Kruse.
Kako bi gubitak tundre mogao utjecati na buduće zagrijavanje, također je neizvjesno, ali prekrivanje mahovinastih, šikarskih travnjaka visokim drvećem moglo bi pogoršati stvari. Tundra prekrivena snijegom svjetlije je boje od krošnje šume ariša; šume će stoga apsorbirati više topline nego tundra, što bi moglo učiniti Arktik toplijim, rekao je Kruse.
Ova bi dodatna toplina mogla ubrzati i produbiti otapanje permafrosta tundre, koji pohranjuje ogromne količine stakleničkih plinova, do 1400 gigatona na globalnoj razini, prema NSIDC-u. Odmrzavanje permafrosta moglo bi osloboditi te plinove, kao i dugo smrznute mikrobe i viruse.
Promjena će vjerojatno ići dalje od zamjene tundre stablima ariša, dodao je Kruse. Kako toplija ljeta otapaju sve dublje slojeve permafrosta, tad se mogu useliti i zimzelena stabla. Ta stabla ostaju prekrivena lišćem tijekom cijele godine, potencijalno apsorbirajući čak i više topline od ariša. Južna strana tajge, gdje su temperature već više nego na sjeveru, vjerojatno će se još više zagrijati, što će dovesti do suše i šumskih požara, koji pak ispuštaju još više ugljika u atmosferu.
Nalazi predstavljaju uvjerljive razloge za poticanje ambicioznog smanjenja emisije fosilnih goriva. Model korišten u studiji, međutim, također se može koristiti za identifikaciju najotpornijih dijelova sibirske tundre, rekao je Kruse. Ova otporna područja mogu se dati prioritet za ulaganja u očuvanje.
Najbolja opcija bila bi smanjiti globalne emisije stakleničkih plinova kako bi se smanjio pritisak. Ali svejedno, ako to ne možemo učiniti, moramo se baviti očuvanjem vrsta, zaključio je Kruse.
Izvor: Live Science