Svjetleći noćni oblaci ili noktilucentni oblaci, koji svijetle nakon zalaska sunca, najviši su poznati oblaci u Zemljinoj atmosferi.
Kasno proljeće i rano ljeto na sjevernoj hemisferi je dobro vrijeme za traženje noćnih oblaka. U grubom prijevodu s latinskog, "noctilucent" znači "noćni sjaj", što je dobar opis ovih prekrasnih formacija oblaka. Mogu se vidjeti kako svijetle električno plavom bojom na tamnijem zapadnom nebu oko 30 minuta nakon zalaska sunca.
Noktilucentni oblaci su najviši poznati oblaci u Zemljinoj atmosferi, koji postoje na visini od oko 80 kilometara, što je praktički sam rub svemira. Kármánova linija, koja označava granicu između atmosfere i svemira, definirana je na 100 kilometara nadmorske visine.
Nije jasno kako nastaju noktilucentni oblaci. Kao i kod svih oblaka, vodena para se mora kondenzirati oko "jezgre", obično zrna prašine. Problem je u razumijevanju kako takav materijal opstaje tako visoko u slabim gornjim razinama atmosfere. Pretpostavlja se da raspad meteora stvara tu prašinu.
Druga je mogućnost da onečišćivači koje je napravio čovjek koji dopiru do gornjeg sloja atmosfere djeluju kao jezgre, pojačavajući učinak tijekom posljednjih stoljeća. Ako je krivo industrijsko onečišćenje, to bi moglo objasniti zašto se čini da nije bilo prijavljenih viđenja noćnih oblaka prije 1885. godine.
Izvor: Guardian
