Svemir nije samo vizualno zanimljivo mjesto, već može biti i iznenađujuće "glasno". Barem ako je suditi po nizu "svemirskih simfonija" koje je objavila NASA-a, a koje su nastale zahvaljujući sonifikaciji astronomskih podataka.
Naime, teleskopi mogu detektirati različite vrste svjetla, a svako od tih svjetala sa sobom nosi i gomilu informacija o tome što se promatra. NASA-ini znanstvenici već godinama te informacije pretvaraju u note i harmonije koje daju potpuno nov doživljaj galaksija, maglica i zvjezdanih sustava diljem svemira.
Podaci prikupljeni promatranjima u NASA-inom rendgenskom opservatoriju Chandra, svemirskim teleskopom James Webb, svemirskim teleskopom Hubble i svemirskim teleskopom Spitzer, pretvoreni su u harmonije koje istovremeno oduševljavaju, ali i jasno daju do znanja da se radi o nečem "izvanzemaljskom".
Sonifikacija sustava R Aquarii
Sustav nazvan R Aquarii sadrži dvije zvijezde - bijelog patuljka i crvenog diva - u orbiti jedne oko druge. U složenoj vizualnoj slici, Hubbleovi podaci (crveno i plavo) otkrivaju spektakularne strukture. Rendgenske zrake iz Chandre pokazuju mlaz bijelog patuljka koji udara u materijal koji ga okružuje i stvara udarne valove. U sonificiranju R Aquarii, djelo se razvija kao radarsko skeniranje slike, u smjeru kazaljke na satu, počevši od položaja na 12 sati. Glasnoća se mijenja proporcionalno svjetlini izvora u Hubbleovoj vidljivoj svjetlosti i Chandrinoj rendgenskoj slici, dok udaljenost od središta diktira visinu glazbe. Kako pojašnjavaju iz NASA-e, "šiljci" koji se mogu vidjeti u uglovima su "difrakcijski šiljci”, artefakti sa sjajne središnje zvijezde. Slušatelji mogu čuti mlazove bijelog patuljka dok kursor putuje blizu položaja dva sata i osam sati. Lukovi nalik vrpci koje je uhvatio Hubble stvaraju melodiju koja se diže i spušta i koja zvuči slično nizu glazbenih zdjela , dok se podaci sa Chandre mogu čuti kao sintetičko i vjetrovito predenje.
Stephanov kvintet
U Stephanovom kvintetu, četiri galaksije se kreću jedna oko druge, dok se peta galaksija, iako se nalazi u kadru, zapravo nalazi puno dalje. Slika Stephanovog kvinteta sadrži infracrveno svjetlo iz svemirskog teleskopa James Webb (crveno, narančasto, žuto, zeleno i plavo) s dodatnim podacima iz svemirskog teleskopa Spitzer (crveno, zeleno i plavo) i rendgensko svjetlo iz Chandre (svijetloplavo). Sonifikacija tih podataka počinje na vrhu i skenira sliku prema dolje. Visina se mijenja u odnosu na svjetlinu na različite načine. Pozadinske galaksije i zvijezde u prvom planu na vizualnim slikama koje Webb otkriva mapirane su u različite note na marimbi od sintetičkog stakla. Same galaksije Stephanovog kvinteta čuju se kako glatko mijenjaju frekvencije dok skeniranje prelazi preko njih.
Messier 104
Ova je galaksija udaljena oko 28 milijuna svjetlosnih godina od Zemlje, nagnuta je gotovo rubno, što omogućuje pogled na njezinu svijetlu jezgru i spiralne krakove omotane oko nje. Spitzerov infracrveni pogled na M104 pokazuje prsten prašine koji kruži oko galaksije i probija se kroz prašinu na Hubbleovoj optičkoj svjetlosnoj slici, ali i otkriva inače skriveni disk zvijezda unutar prstena prašine. Chandrina rendgenska slika pak prikazuje vrući plin u galaksiji i točkaste izvore koji su mješavina objekata unutar M104 kao i kvazara u pozadini. U sonificiranju ovih podataka, svaku vrstu svjetla možemo slušati odvojeno ili zajedno. Obje opcije počinju na vrhu i skeniraju prema dnu slike. Svjetlina kontrolira glasnoću i visinu, što znači da su najsvjetliji izvori na slici najglasniji i najviše frekvencije. Podaci iz triju teleskopa preslikani su na različite vrste zvukova - oni iz Chandre zvuče poput sintesajzera, Spitzerovi infracrveni podaci su žice, a optička svjetlost iz Hubblea ima zvonaste tonove.
