Noćno nebo, bez obzira s kojeg dijela Zemlje ga promatrate, samo je po sebi impresivno. Tisuće zvijezda i planeta koji čine našu galaksiju stvaraju jedinstveno iskustvo. No, što kad te "nebeske točkice" pretvorite u glazbu?

NASA je podatke teleskopa koji promatraju središte naše galaksije pretvorila u nebesku simfoniju, pretvorivši podatke koje su prikupili, umjesto u foto, a to su učinili tako što su podatke koje prikupljaju ti teleskopi pretvorili iz svjetlosnih u zvučne signale.

Sonifikacija podataka je proces pomoću kojeg se podaci iz binarnog koda (mnoštva nula i jedinica) prevode u zvuk, a ne boje.

Kako bi u NASA-i dali kontekst svojoj audio poslastici, ton i jačinu tona odredili su položajem i jačinom svjetlosti zvijezda pronađenih na slikama središta Mliječne staze.

Zvijezdama i pojedinačnim izvorima jarke svjetlosti dodijeljene su individualne note, dok su oblacima i maglicama doijeljeni atmosferski zvukovi koji se mijenjaju kako napreduje i čitava galaktička skladba.

Ta simfonija završava kad dosegne crnu rupu Sagittarius A, koja ima masu jednaku 4 milijuna masa našeg Sunca. Iako je riječ o kratkoj simfoniji, ona zapravo pokriva područje naše galaksije dužine 400 svjetlosnih godina, a nalazi se na 26.000 svjetlosnih godina udaljenosti od Zemlje.

Izvođači u toj simfoniji su teleskopi Hubble, Spitzer i Chandra te naravno svaki od njih predstavlja svoj instrument kroz podatke koje su prikupili i koji su pretvoreni u note.

Hubble obuhvaća energične dijelove galaksije gdje se rađaju zvijezde, preko delikatnih pizzicato struna, dok Spitzer "svira" eterični infracrveni spektar, odnosno oblake i maglice. Chandra pak pjeva kroz X-zrake ultra zagrijanog plina koji nastaje eksplozijom supernova.

Izvor: RT