Dramatičan prikaz neba, koji su odabrali studenati u Čileu, obilježava 25. godina Međunarodnog opservatorija Gemini, otkrivajući svu ljepotu maglice NGC 6302 kroz moćne optičke instrumente opservatorija Gemini South, koji se nalazi u Čileu.
U povodu 25. obljetnice završetka Međunarodne opservatorije Gemini, studenti u Čileu odabrali su bipolarnu planetarnu maglicu poznatu kao Maglica leptir kao cilj natjecanja "Gemini First Light Anniversary Image Contest". Teleskop Gemini South, promjera 8,1 metar, kojim upravlja NSF NOIRLab i koji djelomično financira Nacionalna znanstvena zaklada SAD-a (NSF), snimio je Maglicu leptira s planine s Cerro Pachóna u Čileu.
NGC 6302 nalazi se na 2500–3800 svjetlosnih godina udaljenosti od Zemlje, u sazviježđu Škorpiona. Za njeno otkriće obično se pripisuje zasluga Edwardu E. Barnardu 1907. godine, iako je James Dunlop možda prvi zabilježio tu maglicu još 1826. godine. Maglica, također označena kao Caldwell 69, ima oblik krila, nastao kada umiruća zvijezda izbacuje plin i prašinu u suprotnim smijerovima.
Promatranja kamerom Wide Field 3 svemirskog teleskopa Hubble 2009. godine, potvrdila su da je središnja zvijezda bijeli patuljak mase približno dvije trećine Sunca i površinske temperature iznad 250.000 °C. Ta zvijezda izbacila je svoje vanjske slojeve prije više od 2.000 godina.
Prije nego što je postala bijeli patuljak, zvijezda je bila crveni div promjera približno 1000 puta većeg od Sunca. Materijal polako izbačen s ekvatora formirao je tamni prstenasti pojas, dok je plin izbačen okomito na pojas stvorio bipolarna krila. Kasnije je snažan zvjezdani vjetar probio te izljeve brzinom većom od tri milijuna kilometara na sat, oblikujući grebene i stupove plina i prašine.
Zračenje bijelog patuljka sada zagrijava ta "krila" na više od 20.000 °C, uzrokujući da vodik emitira crvenu, a kisik plavu svjetlost. Ti materijali ujedno pridonose formiranju novih zvijezda i planeta.
Izvor: NOIRLab
