Zamislite mikroskopsku crnu rupu koja prolazi ravno kroz vaše tijelo. Zvuči kao znanstvena fantastika, ali jedan fizičar sad je i službeno izračunao moguće posljedice i iznenađujuće, one nisu katastrofalne za mikroskopske crne rupe dovoljno male mase.
Nedavna promatranja gravitacijskog zračenja od spajanja crnih rupa, kao i nove slike crnih rupa, ponovno su potaknula zanimanje za temu crnih rupa općenito. Osim toga, sjetio sam se da sam 1970-ih čitao znanstvenofantastičnu priču u kojoj netko umir,e jer kroz njega prolazi crna rupa i želio sam vidjeti je li to moguće, kaže Robert Scherrer, fizičar sa Sveučilišta Vanderbilt u SAD-u u članku objavljenom na stranicama tog sveučilišta.
Scherrer je u veljači ove godine predao svoj rad na preprint server arXiv, o čemu smo tada i pisali, gdje je isti čekao znanstvene recenzije, nakon kojih je i sada objavljen u časopisu International Journal of Modern Physics D.
Glavna opasnost dolazi od nadzvučnog udarnog vala, slično kao nadzvučni udarni val koji stvara metak. Sićušna crna rupa, primjerice mase 100 milijardi metričkih tona, otprilike sedam puta manje od mase potrebne za oštećenje mozga, prouzročila bi manje štete od malokalibarskog metka.
Te mikroskopske crne rupe, poznate kao primordijalne crne rupe, mogle bi zapravo objasniti tamnu materiju, tajanstveni izvor dodatne gravitacije u Svemiru. One su se mogle formirati iz ekstremnih gustoća odmah nakon Velikog praska, iako se smatra da su takvi uvjeti bili rijetki.
Kolika masa je opasna?
Scherrerovi izračuni, pokazuju da primordijalna crna rupa mora imati masu od najmanje 140 milijardi metričkih tona, da bi značajno utjecala na ljudsko tijelo, a i dalje je minijaturna prema Schwarzschildovom promjeru (kojim se definira veličina crnih rupa) od 0,4 pikometra. Takva crna rupa bila bi daleko manja od atoma vodika koji ima 106 pikometara u promjeru. Pri brzini od približno 200 kilometara u sekundi, njeno djelovanje na tkivo je minimalno, osim udarnog nadzvučnog vala.
Gravitacijske plime, poznate i kao špageti deformacija, postaju opasne tek za crne rupe mase od najmanje 7 bilijuna metričkih tona, usporedive s primjerice masom asteroida Iris. Pri toj masi crna rupa može istegnuti osjetljiva tkiva poput mozga, iako će nadzvučni udarni val već prouzročiti ozbiljnu štetu.
Primordijalne crne rupe su teoretski moguće, ali možda uopće ne postoje. Dovoljno velika primordijalna crna rupa, čija bi masa bila usporediva s masom asteroida ili većom (no i dalje manje od veličine atoma, op. a.), prouzročila bi ozbiljne ozljede ili smrt ako bi prošla kroz vas. Njeno bi djelovanje na tijelo bilo slično metku. Masom manja primordijalna crna rupa mogla bi proći kroz vas, a da je ne primijetite. Međutim, gustoća tih crnih rupa toliko je niska da se takav susret praktički nikada neće dogoditi, objašnjava na kraju Scherrer.
