Novo istraživanje sugerira da nije važno samo što jedemo, već i kada jedemo. Longitudinalna studija koju je proveo međunarodni tim znanstvenika pokazuje povezanost između kasnijeg doručka i većeg rizika od smrtnosti kod starijih odraslih osoba, otvarajući nova pitanja o tome kako raspored obroka utječe na zdravlje.
Podaci su prikupljeni od 2945 odraslih osoba iz britanskih gradova Newcastle i Manchester, između 1983. i 2017. godine. Sudionici su bili u dobi od 42 do 94 godine pri uključivanju, a ispitanici su dobrovoljno ispunjavali upitnike o zdravlju, načinu života i prehrambenim navikama. Znanstvenici su tijekom istraživanja pratili vrijeme uzimanja obroka u odnosu na fizičko i mentalno zdravlje.
Vrijeme uzimanja doručka najvažnije
Analiza je pokazala da su sudionici s godinama pomicali doručak i večeru prema kasnijem dijelu dana, skraćujući ukupno vremensko razdoblje obroka. Ti pomaci povezani su s lošijim zdravstvenim ishodima, pokazalo je navedeno istraživanje, koje je objavljeno u časopisu Communications Medicine.
Ispitivanjem sveukupne smrtnosti, tim je otkrio jasnu povezanost koja kaže da se za svaki sat kasnijeg doručka, šansa za smrt tijekom razdoblja studije povećavala za 8–11 posto.
Naša istraživanja sugeriraju da promjene u vremenu obroka kod starijih odraslih osoba, posebno vrijeme doručka, mogu poslužiti kao lako praćen pokazatelj općeg zdravstvenog stanja, pojašnjava nutricionist Hassan Dashti, iz američke Škole za medicinu Harvard na istoimenom Sveučilištu.
Uzrok ili posljedica?
Znanstvenici upozoravaju da kasni doručak vjerojatno nije uzrok, već posljedica lošijeg zdravlja. Loš san, sporija fizička funkcija i nagomilani zdravstveni problemi mogu odgađati jutarnji obrok i povećati rizik od smrti, napominju autori istraživanja.
Do sada smo imali ograničen uvid u to kako se vrijeme obroka mijenja u kasnijoj dobi i kako taj pomak utječe na cjelokupno zdravlje i dugovječnost. Naši rezultati pomažu popuniti tu prazninu pokazujući da kasnije vrijeme obroka, posebno odgođeni doručak, povezano je i s izazovima u zdravlju i povećanim rizikom od smrtnosti kod starijih odraslih osoba, kaže Dashti.
Praktična prilagodba
Dashti ističe i moguću primjenu u kliničkoj praksi.
Pacijenti i liječnici mogu koristiti promjene u rutinama obroka kao rani znak za istraživanje osnovnih fizičkih i mentalnih zdravstvenih problema, napominje.
Također, poticanje starijih osoba na konzistentne rasporede obroka moglo bi postati dio šire strategije za promicanje zdravog starenja i dugovječnosti, dodaje Dashti.
Izvor: New Scientist
