Nema vozača koji se barem jednom nije naljutio u prometu. Nekima na živce idu drugi vozači, drugima problemi s automobilom, trećima uvjeti na cesti. Što god bio razlog, svi u nekom trenutku "puknu". Upravo ti trenutci pucanja znaju dovesti do prometnih nesreća, jer ljudi pod utjecajem emocija ne mogu pravilno procjeniti svoje i tuđe reakcije.

tri vijesti o kojima se priča Netflix, ilustracija We're goin' up, up, up… Jeste li ga pogledali? Ovo je najgledaniji film na Netflixu svih vremena Pandemija, ilustracija Mogu li te promjene nestati? Otkrili neočekivanu posljedicu pandemije: Čak i kod ljudi koji nikada nisu bili zaraženi Sunce i more na jadranskoj obali Ozbiljne posljedice Znanstvenici upozoravaju na opasnost koja prijeti Jadranu: "Očekivali smo to tek krajem stoljeća..."

No, u budućnosti to ne bi trebalo biti problem jer bi o našim raspoloženjima i emocijama za volanom mogla brinuti umjetna inteligencija.

Računalne kompanije poput Affectiva, Xperi, Cerence i Eyeris rade na razvoju umjetne inteligencije koja bi mogla prepoznavati izraze lica vozača, ali i njihovo emotivno stanje. U planu im je razviti sustav za nadzor vozača koji bi prije svega vodio računa o emocionalnom stanju samog vozača te reagirao ako procijeni da vozač nije sposoban za vožnju. Pri tome ne bi vodio računa samo je li vozač ljut ili pod stresom, već i koliko je umoran odnosno odvlači li mu što pažnju od vožnje.

To znači da bi u budućnosti vozači mogli biti pod budnim okom nadzorne kamere i uhom mikrofona, koji bi nadzirali kako se ponaša i što radi u vožnji. Točnije, u EU bi, prema prihvaćenoj direktivi, takav sustav koji nadzire sigurnost vozača trebali imati svi novi automobili od sredine 2022. godine.

Zakonodavcima je želja da sustavi za nadzor vozača povećaju sigurnost u prometu ranim prepoznavanjem tragova umora, stresa ili bolesti, nakon čega bi sustav upozorio vozača ili čak preuzeo kontrolu nad automobilom i izbjegao prometnu nesreću. Ali treba imati na umu da to nije autopilot, već samo sustav koji bi preuzeo kontrolu u ekstremnim situacijama.

No, nadziranje emotivnog stanja vozača pravi je zlatni rudnik i za druge tehnološke kompanije koje bi voljele dobiti pristup takvim informacijama. Primjerice, vozite autocestom i sustav primijeti da ste umorni te vam sugerira da stanete i popijete kavu. Vidite li potencijal za reklamiranje i suptilno usmjeravanje vozača određenim klijentima (poput kafića, fast food lanaca, benzinskih postaja i sl.)? Ili osiguravajuće društvo prati kako vozite i ovisno o tome poskupljuje ili pojeftinjuje vaše osiguranje?

Iako tvrtke koje razvijaju takve sustave trenutno surađuju s proizvođačima automobila i tehnološkim tvrtkama, tehnologija je još u povojima. Ono što treba riješiti prije same ugradnje takve tehnologije je pitanje privatnosti samih vozača, točne upotrebe prikupljenih podataka i mogućnost da vozač u nekom trenutku zatraži da se njegovi podaci brišu. Kao i kako osmisliti sustav koji bi nadzirao vozača (i putnike), ali im svojim sugestijama ne bi odvlačio pažnju i tako zapravo bio uzrok, a ne rješenje problema.

Tehnologija napreduje i današnji automobili zapravo su računala na kotačima, a prema svemu sudeći, u budućnosti će te tehnologije biti još i više.

Izvor: Vice