Gdje ćete pronaći bolju temu za članak nego kopajući po Facebooku profilima hrvatskih poduzetnika i startup entuzijasta kao što su Saša Cvetojević, Mihovil Barančić, Ivo Špigel ili neki drugi.
O ZIP-u već znamo mnogo, a nedavno je upisana 4. generacija startupa koji uz pomoć mentorske mreže razvijaju svoje ideje, sakupljaju investicije i kreću u osvajanje svjetskog tržišta.
ZIP je jedini startup inkubator u Hrvatskoj koji se može pohvaliti proaktivnim radom i konstantnim predavanjima, dovlačenjem kvalitetnih ljudi od kojih mladi poduzetnici mogu naučiti mnogo toga, te stvoriti kontakte koji će im pomoći u njihovom poslovanju.
Potaknut Mihovilovim statusom odlučio sam sročiti ovo u jedan tekst te dodati svoje mišljenje. Trebaju li hrvatski startupi crowdfunding? Ima li dovoljno ljudi da ulože nešto novaca u ideje koje se razvijaju u ZIP-u?
Naime, nedavno sam pisao o Matiji Babiću, točnije Indexu za koji smatram kako bi trebao krenuti upravo ovim stopama. Od oglašavanja će teško preživjeti, no kladim se da postoje ljudi koji bi platili određeni mjesečni iznos da Index nastavi raditi svoj posao, čak mislim da bi mogli prihodovati i više nego od oglasa. Prvo, ne bi se mučili s kampanjama i naplatom, a drugo bili bi više fokusiraniji na ono što rade najbolje — stvaraju sadržaj. Čak se sa tom idejom složio i jedan izuzetno poznati novinar s kojim sam jučer popio kavu, kojeg ovim putem ne bi htio imenovati.
No vratimo se na temu crowdfundinga u ZIP-u. U nastavku prenosim Sašin status kao komentar na Mihovilov status:
“Kaže naš Mihovil Barancic: Dragi moji FB frendovi, ako bi postojala mogućnost crowdinvestiranja u ZIP start up projekte (dakle ne doniranje nego ulaganje kuna,eura ili GBP za equity) biste li bili zainteresirani uložiti u rasponu od 100 do 1000 funti, koliko tko već može?
Ako vam se čini dobra ideja udarite like ili odgovorite: yap!”
I ja kažem yap! Kao i pred dvije godine kad smo nakon frustracije obijanjem vrata i traženjem pomoći države odlučili krenuti sami i vlastitim snagama pokrenuli ZIP, sad je vrijeme za novi korak. Političari obećavaju, a mi ne možemo i ne želimo više čekati. Stoga, mislim da je vrijeme pokrenuti inicijativu koja bi financirala startupe. Crowdinvesting je već popularan vani, u RH ne postoji VC fond, poslovni anđeli su slabi a prilika ima. Osobno ću podržati inicijativu s maksimalnim iznosom, pa koliko bude i osobnim angažmanom!”
Hrvatska birokracija prepreka je svakom poduzetniku. Umjesto da se bave svojim poslom, većinu vremena, nažalost, moraju provesti u papirima, hodajući po institucijama rješavajući probleme s kojima država ne može stati na kraj. Takav startup je teško održiv, ne kažem da je nemoguće, već samo da je izuzetno teško. Ne bi li bilo bolje da se taj problem riješi crowdfundingom? Kickstarter i Indiegogo već omogućuju ljudima da prikupe sredstava, a dokaz da ovakve platforme funkcioniraju govori i uspješna kampanja Olega Maštruka “Without people” koji je prikupio preko 10.000 dolara, a tražio je 6.000.
Za potpuno legalno poslovanje crowdfundinga u Hrvatskoj potrebno je rješavanje dodanih problema, no neki ljudi već su iskazali interes pa tako primjerice H.V. kaže:
“I ja bi radije uložio u neki projekt pa makar i propao nego da gledam našu burzu na kojoj potop traje goooodinama!”
Dakle, interes postoji, samo je drugo pitanje može li u Hrvatskoj zaživjeti crowdfunding, odnosno ima li dovoljno ljudi koji će svojim osobnim sredstvima podržati neki startup? Rizik naravno postoji, no možda se upravo kompanija u koju uložite 200, 300 eura za dvije godine uspije prodati nekoj velikoj kompaniji za milijune — u tom slučaju vi ste mali investitor i možete zaraditi nešto novaca ili pak otkupiti već dio kompanije prije nego krene velikim koracima.
Sve u svemu, ako se mene pita, u potpunosti podržavam projekt. Kad bi pronašao zanimljiv projekt, možda bi uložio nešto novaca i pomogao ljudima da se posvete svom poslu, jer iz osobnog iskustva znam koliko je teško graditi biznis od nule.
