Grafike mladog autora iz Zagreba, toliko su me zaintrigirale da mi se na prvu učinilo kako njegovo ime i prezime nedvojbeno zaslužuje biti u naslovu.
Slučajno sam naišla na njegove grafike, na nekom sasvim sporednom blogu, jednom od mnoštva koji prate razne kreativce. No, kvaliteta Čerićevih radova nadmašuje svaku sporednost, bilo blogersku ili onu konkurentsku. Kad sam ga kontaktirala i proguglala njegove radove, saznala sam da ga je već i veliki The Huffington Post prezentirao široj svjetskoj javnost, a nakon toga i vrlo popularan blog Colossal. To nije bilo začudno. Zapravo, bilo je čudno (možda ni to nije) da ga Hrvatskoj javnosti nije predstavio niti jedan portal ili časopis. Što više dodati o toj činjenici…
Sa svojih 23 godine, bez akademske likovne naobrazbe, uskoro sa diplomom FER-a, Paolo stvara takvom snažnom i uvjerljivom tehničkom spretnošću pred kojom bi se posramili mnogi akademci. Grafike je jednostavno podijelio na statične i dinamične, unutar kojih opet postoje zasebne cjeline, svaka sa svojim konceptom. Posebno me fascinirala statična serija “Single stroke”, čija crno-bijela spiralna optička iluzija u spoju sa određenim detaljem fotografije (autori R. Gaudette Larsen, Fabian Perez, Jacob Sutton), direktno podsjeća na gravire starih majstora. Jedna od grafika referira se čak i na Berninijevo barokno remek-djelo, skulpturu “Silovanje Prozerpine”. Da, i Gian Lorenzo Bernini (1598.-1680.) imao je upravo 23 godine kad je završio taj svoj slavni mramorni kip. Koincidencija ili ne, kako god.
Vrijedno je spomenuti i serije “Drawing maschine” i “Flow”, od kojih je prva zamišljena da obličje ljudskog lica bude nacrtano u jednom potezu, a druga je istraživačkog karaktera, gdje je na kraju bitan samo vizualni produkt bez medija. Autor je tu seriju najbolje sam objasnio “Nisam krenuo od nikakve duboke ideje, samo me zanimalo što će biti ako nabacam puno elemenata (četverokuti, linije) i rotiram ih za neki kut. Taj kut je ono što je tu bitno, on je određen po Perlinovom šumu…”.
Iako se Čerić grafikama intenzivno bavi tek unatrag tri godine, estetika i izvedbena izvrsnost, pa i pristup temi ističu se svojom inovativnošću i ozbiljnošću. Sve je napravljeno programskim kodom, računalnim instrukcijama, kombinacijama koje su dokaz da umjetnost i u virtualnoj stvarnosti nema granica. Stoga, o dinamičnim radovima neću u detalje, o njima se uvjerite sami na www.patakk.tumblr.com.
