Znate li što je to "digitalni otisak"? Možda biste mogli pomisliti da je to naš otisak prsta koji je digitaliziran, učitan u računalo i pohranjen negdje? No, istina je zapravo puno kompliciranija i ozbiljnija.
Jeste li se ikada zapitali zašto zasučete rukave na određeni način; zašto ste se ošišali tako (a ne onaj drugi, užasni način); zašto pokažete donje zube kad se smiješite nekome tko vam se sviđa ili svo prljavo posuđe stavite na jednu veliku kulu, umjesto da ih razbacate po kuhinji?
Neki od ovih ponašanja mogu predstavljati male znakove o našem trenutnom mentalnom stanju, pa čak i našim unutarnjim svjetovima i psihologiji. Ali, ova mala ponašanja nisu ograničena samo na naše fizičke svjetove. Zapravo, svaki dan ostavljamo bezbroj digitalnih otisaka, jer rijetko sjedimo mirno. Izlazimo, kupujemo hranu, idemo u kino, sastajemo se s prijateljima, plivamo, gledamo Netflix, naručujemo blender s interneta i rezerviramo naše dugo čekano putovanje. U samo jednom danu, samo jedna osoba ostavi mnoštvo digitalnih otisaka, na nekoliko platformi.
Svaka interakcija, lajk, dijeljenje, korak i bankovna transakcija predstavljaju podatkovne točke koje govore toliko o nama - zapravo, više nego što možemo i pretpostaviti. Recimo, ekstroverti troše mnogo više na pivo, i vole proizvode u jarkim bojama, neorganizirani ljudi vole komediju, a organizirani mrze jazz i vole minimalizam, pojašnjava naša sugovornica Vanja Ljevar, stručnjakinja za podatkovnu znanost.
Koliko zapravo otisaka ostavljamo svaki dan, a da o tome ne razmišljamo i koliko drugi mogu saznati o nama iz tih otisaka, pokazala je u zanimljivom projektu napravljenom u sklopu Kubik Intelligencea.
Počeli smo od toga da zamislimo kako o jednoj osobi ne znamo baš ništa, ni spol, ni godište, ni kako izgledaju i jedino što imamo je pristup svim njihovim podacima s interneta. Uz pristanak našeg ispitanika, povezali smo podatke jedne osobe sa 7 različitih platformi koje su nam oni pružili (Netflix povijest, digitalni sat s brojem koraka, satima sna, Amazon narudžbe, komentari, lajkovi i ostalo ponašanje na društvenim mrežama, itd), s ciljem kreiranja dubljih uvida o ponašanju, ali i ličnosti i psihologije ove osobe, stvarajući molekulu koja nosi informacije u osnovi osobnosti i ponašanja čovjeka – njihov digitalni DNK, objašnjava Ljevar.
Ovo je revolucionarni pristup istraživanju, jer smo pioniri metodologije koja ‘izvlači psihologiju iz podataka’. Nakon što su svi izvori podataka povezani - primijenili smo tradicionalne tehnike deskriptivne i prediktivne tehnike analize i strojnog učenja: tražili smo obrasce u podacima, posebno se fokusirajući na istraživanje odnosa između podataka iz različitih izvora. To je onda poslužilo kao baza za psihološko profiliranje ličnosti (kao rezultat, naš sudionik je rekao da smo ga opisali bolje nego njegov partner ili terapeut), naglašava Ljevar.
Dakle, naši digitalni otisci, odnosno kako to Ljevar naglašava, naša digitalna DNK, može otkriti skrivene obrasce i navike kojih možda nismo svjesni. Iako se nama ne čini da ostavljamo puno informacija o sebi kad kupujemo doručak u pekari, onima koji znaju gdje gledati, daje vrijedne uvide u njihove životne stilove.
Recimo, možda otkrijete da vam je najproduktivniji dan nedjelja, a srijedom najviše vremena provodite na društvenim mrežama. Ili otkrijete da ste mnogo više ekstrovertni i otvoreni novim iskustvima jer preferirate određene boje, sadržaje i proizvode. Analizom ovih podataka možemo dublje razumjeti sebe i optimizirati svoje živote u raznim područjima, kao što su planiranje karijere, obrazovanje, financijsko upravljanje i zdravlje. Osim individualnih koristi, digitalna DNK može pridonijeti i širim društvenim ciljevima. Može olakšati stvaranje zajednica sa zajedničkim interesima, pomoći u sprječavanju prijevara i pružiti vrijedne uvide za rješavanje društvenih problema, pojašnjava naša sugovornica.
A što ako ne želimo da se naši digitalni otisci i digitalna DNK koristi?
S velikim moćima dolaze i velike odgovornosti. Korištenje digitalne DNK nosi sa sobom niz etičkih dilema, naročito od strane kompanija. Bitno je da adresiramo pitanja privatnosti, diskriminacije, manipulacije i sigurnosti. Iako je digitalna DNK moćan alat, ključno je da se razviju strogi etički okviri koji će regulirati njeno korištenje. To uključuje transparentnost u prikupljanju i korištenju podataka, zaštitu privatnosti, pristanak participanata i odgovornost kompanija i vlada.
U konačnici, cilj bi trebao biti da digitalna DNK služi čovječanstvu na način koji je koristan, etičan i pravedan za sve, dodaje Ljevar.
Postoji li još uopće privatnost?
Upravo je pitanje privatnosti, korištenja podataka i davanja pristanka da se njihovi podaci koriste, jedno od gorućih pitanja na internetu. Pa ipak, čini se kako da postoje dvije grupe ljudi - oni koji ne poznaju koncept privatnosti i spremni su dijeliti svoje podatke sa svima; i oni koji bi pod svaku cijenu željeli zadržati privatnost i anonimnost. Kako pomiriti ta dva svijeta?
Koncept privatnosti na internetu je svakako kompleksniji nego što je bio prije nekoliko desetljeća. S jedne strane je gotovo nemoguće potpuno sakriti naš digitalni otisak. S druge strane, postoje načini kako možemo zaštititi svoju privatnost i istovremeno uživati u prednostima koje nam digitalni svijet nudi. Naše podatke uglavnom prikupljaju brojne tvrtke, koje ih zatim koriste za ciljano oglašavanje, istraživanje tržišta i druge svrhe. Međutim, umjesto da se bojimo naših digitalnih otisaka, možemo ih početi gledati kao na vrijedan resurs. Naši podaci mogu nam pomoći da personaliziramo svoje iskustvo na internetu, pronađemo nove proizvode i usluge koje nas zanimaju i čak ostvarimo nove veze, ističe Ljevar.
No, to ne znači da trebamo dijeliti svoje podatke bilo kad, bilo gdje i s bilo kim.
Najbitnije je da zapamtimo da je digitalni otisak prije svega - naš. To znači da vaši podaci imaju vrijednost i trebali biste biti plaćeni za njih. Kako kažu, ako je proizvod besplatan, to znači da ste vi proizvod (odnosno vaši podaci). Postoje čak i platforme koje vam omogućuju da prodate svoje podatke ili da ih koristite za dobivanje besplatnih proizvoda i usluga. Većina velikih tehnoloških kompanija omogućuje vam da preuzmete kopiju svojih podataka. To vam može pomoći da bolje razumijete kako se vaši podaci koriste. U konačnici, očuvanje privatnosti na internetu je proces koji zahtijeva stalnu budnost i učenje. Važno je da budemo informirani, kritički razmišljamo i aktivno se uključimo u zaštitu svoje privatnosti.
Pa kako onda zadržati kontrolu nad svojim podacima, kad ih na svakom koraku žele iskoristiti?
Tretirajte svoje podatke kao svoj novčanik. Ne ostavljajte ih bilo gdje i budite oprezni s informacijama koje dijelite. Prije nego što objavite bilo što na internetu, dobro razmislite o tome tko sve može vidjeti te informacije. I naravno, pokušajte biti u toku i redovno se educirajte. Što više znate o tome kako funkcionira internet i kako se vaši podaci prikupljaju i koriste, to ćete biti bolje opremljeni da se zaštitite. Budite i svjesni svojih postavki privatnosti. To znači da možete na svim društvenim mrežama i platformama koje koristite, provjeriti svoje postavke privatnosti i ograničiti pristup vašim podacima, savjetuje naša sugovornica.
Tvrtke bi trebale biti odgovornije
Dala je i savjet tvrtkama koje žele podatke korisnika iskoristiti za oglašavanje ili personalizirani pristup.
Kao što sam spomenula u slučaju digitalne DNK, naši digitalni otisci doista predviđaju našu osobnost. Tako da je moguće uvezati psihologiju u analizi. Analitika velikih podataka posebno je prikladna za prepoznavanje uzoraka i analizu velikih i nestrukturiranih podataka. Ovi uvidi mogli bi biti jako korisni tvrtkama koje žele personalizirati svoj pristup kupcima na temelju velikih podataka kojima raspolažu, naravno na etički način. Ali, ironija velikih podataka je da što su veći, to je lakše zaboraviti da još uvijek postoje ljudi iza brojeva, naglašava.
S obzirom na to daje umjetna inteligencija sve aktualnija, na kraju je dala i savjet tvrtkama što napraviti u slučaju korištenja takve tehnologije.
Ono što bih preporučila kompanijama je da se pored zakonskih regulacija drže i etičkih mjera, a to su prije svega poštovanje autonomije kupaca. Osigurajte da korisnici budu obaviješteni prilikom interakcije sa sustavima umjetne inteligencije da se njihovi podaci mogu koristiti za obuku i poboljšanje umjetne inteligencije. Također, omogućite korisnicima da odustanu od interakcija vođenih umjetnom inteligencijom ili da zatraže brisanje svojih podataka iz skupova podataka za obuku AI-ja, zaključuje na kraju Vanja Ljevar.
