Naše razumijevanje prehrane tradicionalno se vrti oko onoga što konzumiramo hranom. Međutim, sve veći broj istraživanja sugerira da se esencijalne hranjive tvari mogu apsorbirati i iz zraka, a znanstvenici Flávia Fayet-Moore sa Sveučilišta Newcastle i Stephen R. Robinson sa Sveučilišta RMIT, te nutrijente, u svom članku objavljenom u časopisu Advances in Nutrition, nazivaju "aeronutrijentima". Ti aeronutrijenti uključuju tvari poput joda, cinka, mangana i određene vitamine, koji se u tijelo mogu unijeti i disanjem.
Proces disanja i putevi za apsorpciju
Ljudi dnevno udahnu oko 9000 litara zraka, te se tako akumulira značajna izloženost spojevima u zraku tijekom vremena. Iako su istraživanja uglavnom usmjerena na filtriranje štetnih zagađivača, malo je pozornosti posvećeno potencijalnim zdravstvenim prednostima hranjivih tvari u zraku.
Kisik je, na primjer, tehnički hranjiva tvar – kemijska tvar potrebna tijelu za održavanje osnovnih funkcija, ističu Fayet-Moore i Robinson pišući o svojem istraživanju za The Conversation. Ta nova perspektiva dovodi u pitanje ideju da se hranjive tvari moraju unositi hranom da bi bile korisne.
Aeronutrijenti ulaze u tijelo kroz sićušne krvne žile u plućima, nosu i drugim dišnim putovima. Za razliku od crijeva, koja razgrađuju hranjive tvari prije apsorpcije, pluća mogu izravno apsorbirati netaknute molekule, oko 260 puta veće od onih koje obrađuje probavni sustav. Na primjer, lijekovi poput anestetika vrlo su učinkoviti kada se udišu upravo zbog te sposobnosti brze apsorpcije.
Dokazi koji podupiru aeronutrijente
Znanstvena istraživanja podupiru taj koncept. Podsjećaju kako su istraživanja iz 1960-ih pokazala da su radnici u praonici rublja izloženi jodu iz zraka imali višu razinu joda u krvi i urinu. Nedavno su irski znanstvenici otkrili da djeca u obalnim područjima bogatim jodom imaju bolju razinu joda, unatoč tome što nema razlika u prehrani, naglašavaju Fayet-Moore i Robinson. To ukazuje na to da jod može djelovati kao aeronutrijent te da se može nadopuniti njegov unos hranom.
Druge studije pokazuju da mangan i cink mogu putovati izravno u mozak preko neurona u nosnoj šupljini, iako višak mangana može biti štetan, kao što se vidi kod zavarivača izloženih njegovim visokim koncentracijama. Osim toga, vitamin B12 u obliku aerosola uspješno je liječio njegove nedostatke u tijelu, što nudi potencijalnu slamku spasa za rizične skupine poput vegana i starijih osoba.
Buduća istraživanja
Proučavanje aeronutrijenata još je zapravo u povojima. Identificiranje korisnih komponenti u zraku u okolišima poput šuma i oceana je prioritet, pišu Fayet-Moore i Robinson. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se utvrdila sigurnost, doza i prehrambeni doprinos aeronutrijenata, osobito u okruženjima s filtriranim zrakom, poput bolnica ili svemirskih postaja.
U budućnosti bi zdravstvene smjernice mogle sadržavati uputu o udisanju zraka bogatog hranjivim tvarima kao dio uravnotežene prehrane, tako dodatno povezujući prirodu i prehranu.
