Nedavna studija koju su proveli znanstvenici s Kalifornijskog instituta za tehnologiju (CIT) otkriva intrigantan razvoj unutar kaldere Long Valley, koja se nalazi u istočnoj Kaliforniji. Čini se da taj geološki fenomen doživljava značajne transformacije kako se njegova duboka komora magme postupno hladi, nagovještavajući produljeno razdoblje mirovanja.
Posljednja erupcija kaldere Long Valley dogodila se prije otprilike 100.000 godina, kad je nataložila kilometar debeli sloj pepela, dovoljan da pokopa čitav Los Angeles. Trenutačno je vulkan Long Valley u relativno prigušenom stanju, iako nije posve miran na istočnoj fronti Kalifornije. U kasnim 1970-ima, kaldera, depresija koja prekriva uspavani vulkan, doživjela je niz seizmičkih podrhtavanja.
Podrhtavanje je proces hlađenja
U desetljećima nakon toga, vulkan je ušao u faze "izraženih nemira", tijekom kojih bi se tlo naizmjenično napuhivalo i ispuhivalo. Srećom, ta pojačana aktivnost nije nužno vjesnik neizbježne katastrofe. Znanstvenici s CIT-a otkrili su dokaze koji upućuju na to da je nemirno ponašanje vulkana posljedica njegovog procesa hlađenja, a ne preteča povećane vulkanske aktivnosti.
Ne mislimo da se regija sprema za još jednu supervulkansku erupciju, ali proces hlađenja može osloboditi dovoljno plina i tekućine da izazovu potrese i male erupcije, pojašnjava geofizičar Zhongwen Zhan. Tu ideju podupiru povijesni događaji, kao što su četiri potresa magnitude 6 stupnjeva, koji su pogodili regiju u svibnju 1980. godine.
Jedinstven način mjerenja podataka
Znanstvenici su se oslanjali na podatke prikupljene iz segmenta optičkog kabela od 100 kilometara koristeći tehnologiju distribuiranog akustičnog senzora. Više od godinu i pol dana, istraživači s Caltecha koristili su ovaj međusobno povezani sustav, ekvivalentan 10.000 pojedinačnih seizmometra, kako bi dokumentirali više od 2000 seizmičkih događaja, od kojih su mnogi prošli nezapaženo na površini.
Naknadno su ti podaci obrađeni pomoću algoritma strojnog učenja, što je rezultiralo kartom visoke rezolucije, i kaldere, i vulkana ispod nje. Ettore Biondi, seizmolog s Caltecha i glavni autor studije koja je objavljena u časopisu Science Advances, naglašava da je ovo prvi put da je mreža duboko raspoređenih akustičnih senzora otkrila Zemljinu unutarnju dinamiku.
Proizvedene slike pokazuju iznimnu bočnu rezoluciju do 8 kilometara dubine, dok su čak i dublji dijelovi, koji dosežu 30 kilometara, prikazali izvanredne detalje. Ta otkrića bacaju svjetlo na jasnu razliku između ogromne komore magme, smještene 12 kilometara ispod površine, i površinskog hidrotermalnog sustava.
"Otkucaji srca" supervulkana sve slabiji
Kako se dublja komora hladi, plinovi i tekućine se penju prema površini, potencijalno izazivajući potrese i napuhavanje tla. Ovaj bi učinak mogao biti odgovoran za opaženu površinsku deformaciju i seizmičnost, smatraju znanstvenici.
Značajno je da se ta situacija značajno razlikuje od opasnosti povezanih s aktivnom vulkanskom erupcijom, gdje se magma snažno penje iz komore u gornju koru i dalje prema površini.
Način na koji se seizmička aktivnost širi kroz te slojeve ukazuje na prisutnost stvrdnutog kamenog poklopca na vrhu magmatske komore, koji se s vremenom ohladio. Kako se aktivnost supervulkana postupno smanjuje, znanstvenici sugeriraju da njegovo "kucanje srca" polako usporava. Tim u budućnosti namjerava pratiti hlađenje na dubini od 20 kilometara pomoću 200 kilometara dugog kabela seizmičkih senzora.
Izvor: Science Alert
