Na medicinskom centru Sveučilišta Maryland u Baltimoreu liječnici su počeli s eksperimentalnim programom (neki bi mogli reći i pomalo kontroverznim) zahvaljujući kojem bi, ako se pokaže uspješnim, u budućnosti mogli spasiti brojne živote teško ozlijeđenih pacijenata. Naime, metoda obuhvaća privremeno hlađenje tijela kojem bi u takvoj situaciji trebalo manje kisika, što znači da bi osoba mogla preživjeti duže vremena u stanju suspendirane animacije, odnosno neke vrste hibernacije, a tijekom tog vremena liječnici bi mogli izvesti spasonosnu operaciju.
Plan doktora Samuela Tishermana jest primijeniti tu metodu na deset pacijenata i usporediti dobivene rezultate s drugih deset pacijenata kojima bi takva metoda također mogla pomoći, no neće se primijeniti u situacijama kada specijalizirani tim doktora nije prisutan u bolnici. Dosad je proveden najmanje jedan takav zahvat, no njegovi rezultati nisu poznati, a Tisherman kaže kako se nada da će do kraja sljedeće godine moći objaviti rezultate eksperimenta.
Takva metoda suspendirane animacije primjenjuje se u slučajevima akutne traume (npr. zbog ozljeda metkom ili ubodnih rana) koju prati i srčani zastoj i veliki gubitak krvi – čak i uz brzu liječničku intervenciju takve osobe inače imaju manje od pet posto šansi za preživljavanje. Kada se pacijent primi u bolnici, krv se mijenja s hladnom fiziološkom otopinom, pri čemu se tijelo ohladi na samo 10 do 15 stupnjeva te u takvoj situaciji moždana aktivnost gotovo u potpunosti staje. Pacijent ne smije dugo biti spojen na takav sustav za rashlađivanje tijela, a kada se isključi s njega, kirurzi imaju do dva sata kako bi operacijom uspjeli spasiti pacijente prije nego što se tijelo zagrije, objavili su na The New Scientistu.
Naime, pri uobičajenoj temperaturi tijela našim stanicama treba konstantan unos kisika, a kad srce stane, krv više ne može prenositi kisik u stanice. Bez kisika naš mozak ne može izdržati dugo vremena prije nego što ne nastane nepopravljiva šteta, a smanjenjem temperature tijela usporavaju se ili zaustavljaju kemijske reakcije u stanicama pa je potrebna manja količina kisika.
Znanstvenici ne znaju koliko se vremena može biti u stanju suspendirane animacije bez posljedica na tijelo, no ako se metoda koju liječnici trenutačno testiraju pokaže uspješnom, u budućnosti bi se mogla primjenjivati i na druge vrste ozljeda pri kojima nije velika vjerojatnost preživljavanja pacijenata. Pokušavamo si kupiti više vremena za spašavanje života, komentirao je planove za naredno razdoblje doktor Tisherman.
