Sunce nam šalje ne samo toplinu i svjetlost nego i oluje koje mogu biti kobne za telekomunikacijsku infrastrukturu. Kako bi ih se bolje razumjelo i bolje se od njih zaštitilo, znanstvenici će lansirati letjelicu Solar Orbiter koja će istraživati našu zvijezdu.

Sonda Europske svemirske agencije (ESA) bit će lansirana u nedjelju navečer s Cape Canaverala na Floridi, u suradnji s američkom NASA-om. Nosi sa sobom deset znanstvenih instrumenata (209 kilograma korisne nosivosti).

Nakon što prođe Venerinu orbitu i potom Merkurovu, satelit, čija će maksimalna brzina dosegnuti 245.000 kilometara na sat, moći će se približiti Suncu na 42 milijuna kilometara, što je manje od trećine udaljenosti Zemlje od Sunca.

Iz te putanje Solar Orbiter "moći će izravno promatrati Sunce", rekao je za AFP Matthieu Berthomier, znanstvenik Nacionalnog centra za znanstvena istraživanja (CNRS) koji radi u laboratoriju za fiziku plazme pri francuskoj École polytechnique.

Prikupljeni podaci nadopunit će one NASA-ine sonde Parker, lansirane 2018., koja se puno više približila Suncu (na sedam do osam milijuna kilometara), ali bez tehnologije za izravno promatranje jer je temperatura na toj udaljenosti previsoka.

Sa šest instrumenata za daljinsko snimanje (teledetekcija), europska sonda moći će snimati Sunce s udaljenosti koja do sada nije bila moguća. Omogućit će da prvi put vidimo Sunčeve polove. Za sada smo upoznali samo Sunčeva ekvatorijalna područja.

Četiri druga instrumenta za mjerenja "in situ" (u stvarnim uvjetima) poslužit će za istraživanje prostora oko Sunca.

Glavni cilj misije je "shvatiti kako Sunce stvara i kontrolira heliosferu", balon materije koji okružuje svaki solarni sustav, rezimirala je Anne Pacros, sistemska inženjerka koja vodi tu ESA-inu misiju.

Svemirska meteorologija

Taj balon kontinuirano je okupan česticama koje se nazivaju Sunčev vjetar.

Ti vjetrovi mogu biti spori ili brzi, a ne zna što uzrokuje tu varijabilnost. Je li riječ o istom vjetru koji kontinuirano varira od jedne do druge Solarne regije ili postoje različiti izvori vjetrova? To je jedna od tajni koje se nadamo riješiti, kazala je Miho Janvier, s Instituta za astrofiziku, koja radi na dva instrumenta misije.

Vjetrove ponekad poremete Sunčeve oluje, eksplozije ili koronalna izbacivanja mase koja oslobađaju goleme količine plazme i elektromagnetskog zračenja.

Te oluje teško je predvidjeti. One, međutim, imaju izravan utjecaj na naš planet: kada pogode Zemljinu magnetosferu, izazivaju lijepu i bezopasnu polarnu svjetlost (aurora borealis, kako se naziva na sjeveru), ali mogu biti i jako opasne.

Poremete naše elektromagnetsko okruženje. To se naziva svemirska meteorologija, a može utjecati na naš svakodnevni život, rekao je Matthieu Berthomier.

Najveća solarna oluja poznata čovječanstvu, nazvana Carringtonov događaj, dogodila se 1859.: telegrafska mreža u SAD-u bila je uništena, agente za slanje brzojava udarila je struja, zapalio se brzojavni papir, a polarna svjetlost bila je vidljiva sve do Srednje Amerike.

Godine 1989. u Quebecu geomagnetska oluja uzrokovala je izbacivanje električne mreže, šest milijuna ljudi ostalo je bez električne struje devet sati, a polarna svjetlost vidjela se i u Teksasu.

Erupcije na Suncu mogu poremetiti i radare za nadzor zračnog prostora (kao što se 2015. dogodilo u Skandinaviji), radijske frekvencije i oštetiti satelite.

Takvi događaji prilično su rijetki. Ali naše društvo koje se sve više oslanja na svemir sve više ovisi o Sunčevim aktivnostima, jer što se više udaljujemo od Zemlje to nas magnetosfera manje štiti, rekao je Etienne Pariat, znanstvenik CNRS-a na Pariškom opservatoriju.

Zamislite da bude uništena polovica satelita u orbiti, to bi bila katastrofa za čovječanstvo!, rekao je Berthomier.

Solar Orbiter će promatrati solarne regije koje su izravno povezane s izvorima tih vjetrova i njegova mjerenja "omogućit će izradu modela za bolje prognoze", nada se Anne Pacros.

Solarna oluja može nas stići za dan ili dva: tada bismo imali vremena zaštititi se isključivanjem električnih sustava satelita, rekao je Berthomier.

ESA-ina letjelica, vrijedna 1,5 milijarda eura, bit će lansirana raketom Atlas V 411 iz Kennedyjeva svemirskog centra u 23 sata po mjesnom vremenu.

Njezino putovanje trajat će dvije godine, a znanstvena misija između pet i devet godina.

(Hina)