Galerija

Oni obožavaju robotiku. Nižu medalje. I na svjetskim i na euroopskim prvenstvima.

Dosta ima adrenalina, dosta ljudi navijaju. I onda stvarno ne znaš dal bude upalilo ili ne i onda si pod stresom. Al na kraju natjecanja sve bude dobro uglavnom. Ima, da, dosta stresa jer može se svašta desiti da ne radi, kažu Gabrijel i Nikša.

Za one koji ne znaju, oni robote sami slažu. Potom ih nauče da nešto rade.

Mora pratiti crtu dok ne uđe u areni i tamo robot prikuplja loptice koje predstavljaju žrtve, objašnjava Nino.

Kao i u svemu, nekad stvari i ne idu po planu.

Bilo je zanimljivih situacija. Jednom nam je ispao kotač i onda su se svi derali kao 'Janicaaa Kostelić' dok je ispala skija i tako, kaže Juraj Kolarić, Svjetski i europski prvak i dodaje: Da, na kraju smo završili utrku kao Janica. Na kraju je još bolje odvozio utrku bez kotača. 

Snađu se jer iza njih su mjeseci rada i učenja. I to pod budim okom mentora Ivice.

Neki od njih tjedno imaju 12 do 20 sati robotike. Od 12 do 20 sati, to je užasno puno. Ni nogometaši toliko ne treniraju, kaže Ivica Kolarić, nacionalni predstavnik Hrvatske u RoboCup organizaciji.

Jako velika stvar je što zajedno rade. Jer stariji uče mlađe. Pomažu si, natječu se. Ivica uvijek napravi neko natjecanje - nagrada naranča ili čokolada, čisto da bude nešto ovak, rekao je roditelj Krešimir Kraljić

Koliko su odličja donijeli, više ni ne broje. Samo s posljednjeg europskog prvenstva vratili su se s čak 8 medalja. Neke zemlje imaju bolju opremu i uvjete, ali, kažu nam, oni su kao Vatreni. Borbeni.

Nikakvi senzori, nikakva tehnologija im neće pomoći ako nemaju znanja, a to je ono kaj mi imamo. I mislim da smo po tome mi sposobni jer mi s onim što imamo, s ono malo što imamo, mi napravimo čuda, kažu  Europske viceprvakinje Antonela i Barbara.

A nekad više muke ode na to kako otići na prvenstva. Financijska sredstva koja dobiju od Ministarstva, kažu, nisu dovoljna.

Ako imate roditelje koji su vezani uz nekakvu firmu onda se puno lakše dobiju sponzorstva, a ako nemate, onda je to drži, čupaj, ne daj, bori se, kaže Kolarić.

Takvi kakvi jesu, borbeni doveli su europsko prvenstvo u svoj grad. U lipnju stižu najbolji robotičari iz čak 15 zemalja. To je trebalo zaslužiti rezultatima. A moralo se i lobirati.

To je za mene ono da mi trnci idu. Za mene vam je to najveći uspjeh kojeg bum ikad u životu napravil!, ističe Kolarić.

Pritisak je, pritisak domaće publike da bude još bolji rezultat. Moramo biti prvi sad!, kažu Nino i Marin koji već rade na tome.

Ma već sad možemo reći - ekipa, svaka čast, izvijestila je reporterka Dnevnika Nove TV Sanja Vištica.

 

Još brže do najnovijih tech inovacija. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju