Kad je s početkom srpnja 2017. Estonija preuzela predsjedanje Europskom unijom, postavila je pred svojih šest mjeseci “šefovanja” nekoliko važnih ciljeva. Od otvorene i inovativne europske ekonomije, sigurne , inkluzivne i održive Europe pa do digitalne Europe i slobodnog protoka podataka.
Upravo je ovaj digitalni dio prioriteta nekako odmah došao u prvi plan. Naime, samo nekoliko dana nakon preuzimanja predsjedanja u estonskom glavnom gradu Talinu održano je zasjedanje COSAC-a –Konferencije odbora nacionalnih parlamenata zemalja članica EU koji se bave europskim poslovima. Hrvatsku je na službenom dijelu COSAC-a zastupao Miro Kovač, a uz njega bili su prisutni i Joško Klisović te Jelena Špiljak.
Međutim, Hrvatska je imala još jednog sudionika tog zanimljivog sastanka o kojem baš i niste mogli čuti u medijima. U raspravi o startupovima i digitalnoj Europi sudjelovao je i naš poduzetnik i aktivni član startup-zajednice Ivo Špigel. S njim smo porazgovarali nakon povratka u Hrvatsku, dok je još bio pod dojmom estonske startup i digitalne scene.
Kako je bilo u Estoniji i kako ste tamo uopće završili?
Bilo je odlično. Povod je bio estonsko preuzimanje predsjedanjem EU. Formalno, radilo se o sjednici tijela COSAC koje se sastaje 4 puta godišnje. Ovo je bilo prvo takvo zasjedanje, sljedeće će biti u studenom. Uz redovne teme oni raspravljaju i o posebnoj temi koju definiraju unaprijed. Estonci su, naravno, dobili temu tehnologije. Do mene su došli zbog knjige (“The European Startup Revolution”, op.a.) i zvali su me da budem panelist u toj diskusiji. Osim mene u diskusiji su sudjelovali Estonac koji je bio svojedobno šef Skypea Sten Tamkivi te Njemica Kristin Schreiber, predstavnica Europske Komisije, priča Špigel.
Osim sudjelovanja na COSAC-u Špigel je iskoristio svoj boravak u Estoniji i za brojne sastanke s estonskim predstavnicima IT-sektora i države. Tako se, među ostalim, susreo i s glavnim informacijskim službenikom Siimom Sikkutom, koji je estonska inačica našeg šefa ureda za eHrvatsku.
Nažalost, takvu osobu u Hrvatskoj nemamo. Najbliži toj tituli bio bi državni tajnik u Središnjem državnom uredu za razvoj digitalnog društva Bernard Gršić, ističe Špigel.
U razgovoru sa Siimom Sikkutom dotakli su se pitanja moguće suradnje i eventualnog posjeta estonske delegacije Hrvatskoj. Prvi korak već je odrađen kad je estonski premijer Jüri Ratas posjetio Zagreb gdje se, među ostalim, razgovaralo i o estonskim digitalnim iskustvima.
Estonija je miljama ispred Hrvatske, komentira Špigel i pojašnjava kako Estonija ima državni startup-program "Startup Estonia". Taj program za glavnu zadaću ima olakšati početak ljudima koji žele doći u Estoniju i pokrenuti startup, odnosno estonskim tvrtkama zapošljavanje stranaca.
Zanimljivo je da taj program jako pazi kako ne bi bio konkurencija komenrcijalnim programima, kao što se to dogodilo kod nas gdje je na Zagrebačkom velesajmu otvoren coworking i startup-prostor koji financira Grad Zagreb, a koji je direktna konkurencija komercijalnim startup-inkubatorima”, dodaje Špigel.
Estonski startup-program radi na olakšanju dolaska ljudi, ali i na nekoj vrsti financiranja fondova. Tako će primjerice raspisati natječaj na koji se mogu javiti “venture capital fondovi” koji žele uložiti novac, a onda će država dogovoriti svojevrsno javno-privatno partnerstvo za ulaganje u startupove.
Boravak u Talinu iskoristio je i za susret sa suosnivačem Funderbeama Urmasom Peikerom, koji je nedavno bio u Hrvatskoj i uspješno odradio prvu investiciju u hrvatski startup.
Direktorica Zagrebačke burze Ivana Gažić čula je za njih i pozvala ih u Zagreb, a oni su poziv prihvatili, prepričava Špigel.
No, uz dolazak Funderbeama u Hrvatsku veže se i zanimljiva anegdota. Funderbeam SEE zajedničko je poduzeće (joint venture) Funderbeama i Zagrebačke burze, koji je osnovan kao hrvatsko poduzeće, odnosno pravna osoba. Zbog osnivanja poduzeća trebalo je naravno otići kod javnog bilježnika. Upravo to vrijeme koje su proveli u uredu javnog bilježnika posebno im se urezalo u pamćenje.
Pričao mi je Peiker: 'Znate, proveli smo sat vremena kod javnog bilježnika.' To mu je bilo misteriozno, a najzanimljivije mu je bilo kad je bilježnik izvadio veliku debelu knjigu u koju su se svi trebali potpisati. Rekao je da se osjećao kao da su sjeli u vremeplov i vratili se 20 godina unatrag, prepričava anegdotu suosnivača Fudnerbeama Špigel i najbolje oslikava koliko je Estonija miljama daleko od Hrvatske po digitalizaciji javne uprave.
Da ne ispadne kako se družio samo s državnim dužnosnicima i startup-predstavnicima, Špigel je posjetio i nekoliko IT-tvrtki koje su svoje sjedište odlučile smjestiti upravo u Talinu.
Startup-scena je strahovito žustra i dinamična. Samo su prošle godine imali 100 milijuna eura ulaganja u startupove. A njih ima samo milijun stanovnika. U Estoniji se sve vrti oko tehnologije. Međutim, njima sad kronično nedostaje ljudi. Estonski startup Pipedrive, koji zapošljava preko 350 ljudi, otvorio je nedavno razvojni ured u Lisabonu jer u Estoniji nisu mogli naći dovoljno ljudi za svoje potrebe, ističe Špigel i dodaje da se država trudi što je moguće više olakšati poslovanje. Tako su i prije nekoliko godina uveli institut e-Residency (e-Prebivalište), odnosno statusa koji može zatražiti bilo tko, bez obzira na to je li ikad bio u Estoniji ili ne.
Siim Sikkut zapravo je autor estonskog programa e-Residency. Kako je cijeli program nastao? Tako što je država napravila hackaton, ne u smislu programiranja, već u smislu inovativnih ideja za razvoj estonske države. I onda su Siim i njegova ekipa imali ideju za e-Residency i pobijedili na tom natjecanju, a država im je rekla – sad to primijenite. Trenutno imaju preko 20 tisuća e-Residenta, a prvi je, zanimljivo bio britanski novinar Edward Lucas. On je za estonske startupe gotovo pa kao heroj. S kim god razgovaraš, oduševljeni su na spomen njegova imena. U nekim uredima čak i stoji njegova slika”, pojašnjava Špigel.
Inače, Estonija je u samo dvije godine programa odobrila više od 20 tisuća statusa e-Resident, a cilj im je do 2025. taj broj povećati na impresivnih 10 milijuna. Da taj broj i nije tako nedostižan, pokazuje i činjenica kako više ne morate putovati u Estoniju kako biste ostvarili bilo kakva prava. Treba samo prvi put otići do najbližeg estonskog veleposlanstva (nama je u Beču, op.a.) i podići iskaznicu. Nakon toga moguće je sve obaviti preko interneta – otvaranje tvrtke, poslovanje, bankovne transakcije i slično. Dosad su primili zahtjeve za prijavu iz čak 138 zemalja svijeta, a u posljednje vrijeme, sve više zahtjeva stiže im iz Velike Britanije, pogotovo nakon početka Brexita.
Naravno, dio e-Residenta i odlazi u Estoniju što je uzrokovalo veliko povećanje u potražnji coworking-prostora, dodaje Špigel i nastavlja kako su upravo coworking-prostori oživjeli Telliskivi, donedavno zapušteni dio Talina koji je nekada bio industrijska zona.
U tom dijelu grada zgrade izgledaju napušteno i kao da će se srušiti svaki čas. A onda uđete u neku od tih zgrada i shvatite da je unutra sve uređeno za coworking. Svuda su betonski ping-pong stolovi, hipsterski kafići, cijeli kvart je miks kreativaca, umjetnika i startupa, prepričava Špigel.
Mogu li se onda uopće usporediti Estonija i Hrvatska?
Može! Njihova je startup-scena, naravno, puno razvijenija. Ali treba imati u vidu, a oni se time vole pohvaliti, da su država s najviše startupa po glavi stanovnika, tako da su u tome užasno aktivni, dobro rade. Naša je scena manja i manje razvijena, ali se naši startupovi bave sličnim projektima kao i njihovi. Naše startup-kompanije nisu ništa lošije. Naša scena je puno manje razvijena, ali je i dalje razvijenija nego što je bila. Da se razumijemo, u Estoniji je ogromnu ulogu odigrao Skype koji je tamo nastao, a čiji osnivači nisu Estonci, ali su svi ostali bili Estonci. Kad je imao svoj izlazak na tržište i kad je prodan, velik broj ljudi zaradio je ozbiljan novac. Osim pametne i progresivne vlade, sama činjenica da je Skype tamo nastao imala je utjecaj na cijelu startup-scenu. Skype je imao utjecaj na cijelu Europu, kaže Špigel.
Unatoč jakoj startup-sceni, odnosno baš zbog nje, Estonija baš kao i Hrvatska ima problem s pronalaskom visokokvalificiranih IT-stručnjaka.
Problem je u nedostatku ljudi. Oni stalno regrutiraju nove ljude, već s fakulteta, ali i iz drugih država. Njihovi fakulteti izbacuju nove stručnjake, ali ne u količini i brzinom koja je industriji potrebna, dodaje Špigel.
Što bi onda trebalo u Hrvatskoj napraviti kako bismo krenuli estonskim stopama?
Više-manje ono što svi znamo. Govorimo o tome već godinama – od pojednostavljivanja zakonskih propisa i procedura, administracije i birokracije koja je nevjerojatna. Mislim da je najveći problem kod nas obrazovanje, reforma koja je propala. To se možda najmanje direktno osjeća jer naši fakulteti ipak proizvode kvalitetne stručnjake, to uopće nije sporno. Ali dugoročno će se to osjetiti. Kratkoročno su najveći problemi od prenapuhane države, prevelikih poreza, javnih poduzeća koja nažalost služe za uhljebljenje i tako dalje. Popis svega što bi trebalo mijenjati jako je dug. U Estoniji je vidljiv kontinuitet, bez obzira na to koja je stranka na vlasti, da se zaista i iskreno želi unaprijediti društvo. A kod nas? Evidentno ne postoji ni u Vladi ni u Saboru želja da se naprave promjene koje bi bile potrebne da bi neko društvo išlo naprijed, uspoređuje Špigel i dodaje kako je Estonija prije nekoliko mjeseci regulirala rad Ubera, ali i malih dostavnih dronova odnosno robota. Nešto što u Hrvatskoj očito nećemo tako skoro vidjeti.
S obzirom na uspjeh estonskog modela države bez papira, pitali smo ga za mišljenje može li se takav model preslikati na Hrvatsku? Prvi je korak napravljen uvođenjem eGrađana.
Naravno! Neke dijelove sigurno je. Imamo taj sustav eGrađani koji je pokazao da su dijelovi države digitalizirani. Građani to najviše osjećaju u zdravstvu kroz eRecept i eNaručivanje. To je nešto što ljudi svaki dan sreću i što donosi korist. I kod nas postoje elementi državne uprave koji su digitalizirani. Nažalost, niti ih je dovoljno niti cijeli sustav funkcionira. I mi bismo mogli imati eDržavljanstvo, ali da bismo to imali, trebamo to i htjeti. Recimo, trebaju li nam javni bilježnici? Ja ne znam, ali vidim da postoje države u kojima ih nema ili ih ima jako malo. Teroetski, sve bi se to moglo. Mi bismo mogli reformirati i obrazovanje, i to čak znamo i kako jer su ljudi to napisali, kaže Špigel.
Na kraju dodaje kako postoje velike mogućnosti za suradnju između Hrvatske i Estonije. Prvi je korak već napravljen dolaskom Funderbeama u Hrvatsku i ulaganjem u hrvatske startupove.
Postoje i estonski startupi koji su zainteresirani za plasiranje svojih rješenja i proizvoda u Hrvatskoj. Primjerice, imaju startup koji se bavi bežičnim mobilnim javnim prijevozom u smislu karte za autobus. Ne treba ti karta, sve možeš obaviti mobilnim telefonom, kaže Špigel i dodaje kako su estonski startupi u biti veoma zainteresirani za suradnju s Hrvatskom ne samo kao potencijalnim tržištem, već i za razmjenu iskustava i znanja.
Prvi korak već je napravljen. Sad je na hrvatskoj strani da uputi i službeni poziv dobrodošlice.
