Podaci su danas svuda oko nas. Doslovno "lete" zrakom kad god šaljemo ili primamo poruke, pozive, surfamo internetom, snimamo fotografije ili videe i objavljujemo ih na društvenim mrežama ili dijelimo putem aplikacija za dopisivanje.
No rijetki su se tek zapitali gdje točno ti svi podaci završe i tko se brine da su nam stalno nadohvat prsta.
Data centri ili podatkovni centri primaju, pohranjuju ili obrađuju sve podatke koje čovječanstvo u svakom trenutku modernog doba stvori.
Podatkovni centri namijenjeni su baš svima i sve ih industrije u većoj ili manjoj mjeri trebaju. U budućnosti će ih trebati još i više jer ćete imati ogromne zahtjeve za podacima. Te podatke morat ćete negdje skladištiti, ili kod sebe u tvrtki ili u oblaku. E, a kad su u oblaku, opet su negdje pohranjeni, pojašnjava član uprave Vertiv Croatia Igor Grdić.
A tko se brine o samom podatkovnom centru? Međunarodna tvrtka Vertiv jedan je od dobavljača infrastrukture na području IT i telekom industrije. U prijevodu, oni se brinu za to da korisničke aplikacije smještene u podatkovnim centrima normalno rade jer se brinu da podatkovni centri imaju stalno napajanje, hlađenje i IT infrastrukturu.
Imali smo priliku družiti se s vertivovcima u njihovu zagrebačkom centru, ali i "na terenu", odnosno u njihovim centrima u Bologni i Tognani, gdje su nam pokazali kako se proizvode i testiraju sustavi hlađenja i napajanja električnom energijom za podatkovne centre.
Kako nam je pojasnio Grdić, u ovim se centrima proizvode uređaji koji se potom postavljaju na podatkovne centre diljem svijeta.
Napajanje, hlađenje, baterije, rackovi za smještaj servera i softver za orkestraciju te kritične infrastrukture, to dolazi od nas, istaknuo je Grdić te dodao kako ovisno o opsegu posla, od narudžbe do isporuke može proći i do šest mjeseci.
Iako se među njihovim klijentima mogu pronaći tvrtke iz cijelog svijeta, najčešće surađuju s tvrtkama koje grade podatkovne centre i iznajmljuju prostor u njima drugim tvrtkama. No tu su i veliki telekom operateri, banke, čak i države koje opremaju vlastite podatkovne centre.
U Hrvatskoj, telekomi su naši standardni klijenti i kupci, već godinama. Isporučujemo im ili kompletna rješenja za podatkovne centre ili samo neke dijelove, ističe Grdić te dodaje: Svi podaci koji su kod naših teleoperatera hlađeni su i napajani našom opremom.
S obzirom na to da se Vertiv brine za IT infrastrukturu podatkovnih centara, zanimalo nas je koliko je ta infrastruktura zapravo sigurna od potencijalnih kibernetičkih napada. Jer činjenica je da jedan dobar kibernetički napad na elektroenergetsku mrežu može blokirati funkcioniranje države.
Hrvatska infrastruktura je definitivno osigurana. Mi kao kompanija pratimo trendove što se tiče kibernetičke sigurnosti u svijetu. Mogu reći da je oprema sigurna. Što se tiče generalno nekog aspekta kibernetičke sigurnosti, još uvijek je dobro ili se naše mreže ne susreću s nekim jakim napadima. Tako da sigurnost nije problem. Kibernetička sigurnost na razini infrastrukture je nešto što sam spomenuo i što je neka sljedeća faza kibernetičke sigurnosti. Tu mi kao tvrtka ulažemo mnogo da bismo bili ažurni. Trenutačno s tim nema problema, pojasnio je Grdić.
No koje su zapravo opasnosti koje prijete podatkovnim centrima?
Postoje klasični IT kibernetički napadi koji se događaj na softverskom nivou. IT kibernetička sigurnost nešto je što je već godinama poznato i postoje ozbiljne firme i rješenja. Što se tiče kibernetičke sigurnosti na samoj infrastrukturi, odnosno opremi, to je nešto što posljednjih godinu-dvije svaki proizvođač razvija svoje alate da spriječi današnji, ali i sutrašnji napad. Postoje mogućnosti napada i kroz tu opremu, ali proizvođači se trude to spriječiti. Zasad se ipak kibernetički napad veže isključivo za softverski dio, dodaje Grdić.
Kako onda izgleda jedan takav kibernetički napad na opremu?
Trenutačno se teško napada jer je vrlo odvojena od mreže. Nije uopće povezana. Da biste napali infrastrukturu, još uvijek morate fizički biti povezani na nju. Kada ste u IP svijetu, e, to je onda nešto drugo. Onda možete svašta. Ali onda govorimo o kibernetičkoj sigurnosti vaše kućne klime, pećnice i sličnog. A to je nešto što dolazi i o čemu već sad softverske tvrtke zadužene za sigurnost razmišljaju, kaže Grdić.
No nisu samo kibernetički napadi prijetnja podatkovnim centrima. I klimatske promjene mogu ozbiljno zaprijetiti samom centru, a onda i našim podacima. Naime, kako se mijenjaju klima i vremenski uvjeti, tako i podatkovni centri moraju biti dodatno hlađeni ili zaštićeni od vode. O tome treba razmišljati već danas jer takve promjene u dizajnu podatkovnih centara izravno utječu na njegovu cijenu.
Pojedini veliki igrači posljednjih godinu-dvije okrenuti su ekologiji. Njihovi su podatkovni centri veliki potrošači električne energije i oni žele smanjiti potrošnju i emisiju CO2, a time se smanjuje i njihov trošak za upravljanje podatkovnim centrom. To je jedan aspekt, drugi je sam dizajn rješenja. Kad govorimo o hlađenju vodom, nemamo nekih ozbiljnih emisija štetnih plinova. Ali ono što se gleda je GWP (Global Warming Parameter), odnosno koliko plinovi za hlađenje utječu na ozon. Činjenica je da čim vi imate ekološkiji plin, on je lakše zapaljiv. Podatkovni centri ne koriste takve lako zapaljive plinove, ali su ti plinovi štetniji. Trik je pronaći plin koji nije zapaljiv, ali nije ni štetan za okoliš, ističe Grdić.
Pa ipak, unatoč svim tim potencijalnim opasnostima, količina podataka koja se stvara u cijelom svijetu raste nevjerojatnom brzinom, što znači da će briga za podatke postati sve važnija.
Promet podacima u stalnom je porastu. Dovoljno je reći da je 90 posto podatkovnog prometa koji imamo danas stvoreno u posljednje tri godine, a 5G će to samo još povećati. Internet of Things je online, svi će se ti podaci negdje trebati obraditi, kao i podaci autonomnih vozila, proširene stvarnosti, umjetne inteligencije i tako dalje. Sve će to proizvoditi velike količine podataka i trebat će veliku snagu računala za obradu. Ta će pak računala biti smještena ili u podatkovnim centrima ili što bliže krajnjem korisniku. Ako govorimo o autonomnim vozilima, morat ćemo imati mikro podatkovne centre koji će biti što bliže vozilima, poput baznih stanica za mobilnu telefoniju, i moći upravljati njihovim procesima. Sve se industrije digitaliziraju, a to znači da ti digitalni procesi moraju biti negdje odrađeni - u podatkovnom centru, podatkovnoj sobi ili na nekom mini serveru. Vjerujem da ćemo u budućnosti isporučivati našu opremu i kupcima s kojima trenutno ne radimo. U autoindustriji je Vertiv već godinama dobavljač za opremu pojedinim automobilskim tvrtkama. Ali kako i te tvrtke rade na razvoju autonomnih automobila, i oni će morati tražiti rješenja za velike količine podataka, za njihove vlastite potrebe, naglašava na kraju Grdić.
