Spencer Hunt, kreativac i strateg specijaliziran za suvremene oblike interaktivne zabave sudjelovao je na Zagreb Film Festivalu u sklopu nedavno pokrenute platforme SPID Story+Tech. Održao je zanimljivo predavanje o proširenoj i virtualnoj stvarnosti i načinima na koje će uvođenje takve tehnologije u svakodnevni život utjecati na društvo kakvo poznajemo.

Porazgovarali smo s Huntom o tome kako će AR/VR tehnologija promijeniti način na koji promatramo svijet oko sebe, ali i koje su opasnosti od potpunog isključenja iz "stvarnog" svijeta i uranjanja u virtualni svijet.

Koje su opasnosti AR/VR u današnjem svijetu?

Ne znam koliko je opasno, moglo bi biti bučno. Stavljamo te leće... Mislim VR je jedno jer blokiramo, ali kad se preselimo u AR svijet, kad cijelo vrijeme nosimo naočale, zapravo ne znamo što ćemo vidjeti jer još nije dizajnirano. Ljudi se brinu oko privatnosti, kad su kamere stavljene na te naočale i vide sve što vi vidite. Naočale će znati gdje ste. Spojite to s informacijama koje kamere prikupljaju... Možda bi moglo biti pitanja privatnosti, ali mislim da će se to riješiti kroz pravila. Kao što imamo situaciju s Facebookom i pametnim telefonima. Mislim da će pravi problem, ako gledate kozmetički, biti činjenica da će biti veoma bučno i ružno. To nije toliko opasno već pitanje kako želimo da nam sučelje u budućnosti izgleda. Jer za sad smo dizajnirali sučelje na pametnim telefonima i ono je, recimo, dobro. No, u budućnosti ćemo dizajnirati kako vidimo svijet.

Što je s opasnosti od nestajanja granice između virtualne stvarnosti i "prave" stvarnosti?

Da, to je veoma zanimljivo pitanje jer nije samo pitanje nas koji nismo odrasli s tom tehnologijom. Za ljude koji su odrasli s iPadom i pristupom sadržaju u svako doba, oni ne vide nikakav problem. Kad je slanje tekstualnih poruka na neki način zamijenilo telefonske pozive, mlađe generacije su to prve prihvatile i nisu vidjele nikakav problem, dok je starijima trebalo vremena da to prihvate. Mislim da će tako biti i tu. Imat ćemo ljude koji nisu navikli na to, koji će imati svoje mišljenje i ljude koji su rođeni u to i koji će ga prihvatiti.

Koliko će nam trebati da prihvatimo virtualnu stvarnost kao nešto normalno, poput mobilnog telefona ili pametnog telefona?

To je veliki izazov za kreatore sadržaja. Ako stvaramo pravi sadržaj koji će ljudi pogledati i reći - to želim cijelo vrijeme. Pametni telefon došao je nakon što smo deset godina imali mobilne telefone koji su na neki način imali aplikacije, ali smo pomoću njih mogli obavljati pozive bez obzira na tog gdje se nalazimo. I oni su brzo prihvaćeni. No, čim je tehnologija koja je prijenosna i tehnologija koja može mnogo više, bez koje više ne možemo, napravila je veliku razliku. Pametni telefoni bili su najbrže prihvaćen potrošački proizvod ikad. Naočale će nam vjerojatno dati još više moći. Imam osjećaj da ćemo ih, zbog svoje vrijednosti, prihvatiti brzo kao i pametne telefone.

Hoćemo li u budućnosti stalno nositi naočale ili ćemo odlaziti u svojevrsne holodeckove?

Mislim da ćemo ih nositi cijelo vrijeme. Ja nosim naočale cijelo vrijeme, vi nosite naočale cijelo vrijeme. Za nas koji već nosimo naočale, prelazak će biti najlakši. Za ljude koji ih inače ne nose, oni će nositi zanimljive modne naočale ili od poznatih dizajnerskih tvrtki ili bezimenih proizvođača. Imat ćemo naočale posvuda.

Google radi na pametnim lećama. Mislite li da će pametne leće naslijediti pametne naočale?

Da. Kamo će tehnologija krenuti... Pametne leće možda nisu toliko zanimljive jer nemaju kamere, a kamere su te koje gledaju ono što vi gledate, a to omogućava AR. Leće su samo ekran i to može biti zanimljivo, ali kod AR je zanimljiva reakcija i povratna informacija. Zato nisam siguran za leće, ali postoji mnogo tehnologije koja mora raditi bolje da bi ju se prihvatilo.

Spomenuli ste korištenje VR za obrazovanje i trening ljudi. Ali što je sa zabrinutošću da, ako vam sve bude dostupno u VR-u nećete ništa morati učiti?

Postoji teorija, o kojoj bi volio više znati, ali govori o posjedovanju znanja, ne i o jednakosti znanja. To u prijevodu znači da ja znam što i ti znaš, možda nisam toliko spretan u korištenju, ali mogu znati. Kad gledate liječničke dijagnoze, internet je promijenio stvari. Sad mogu otići i u detalje istražiti nešto nego moj liječnik. Jer on nema vremena, a ja ga imam i imam alate. A to mijenja sve. Još uvijek si ne možeš sam prepisati lijek, postoje sigurnosna ograničenja. No, teoretski mogao bi si sam prepisivati i lijekove. Privilegirani smo jer smo obrazovani, a mnogi nisu ili nisu imali taj luksuz ili su njihovi roditelji odabrali određeno obrazovanje za njih. To će VR promijeniti jer će, u savršenom scenariju, izjednačiti tko zna što i dati svima jednak pristup svemu.

Mislite li da će VR biti različito prihvaćen u razvijenom svijetu i državama koje su tek u razvoju?

Afrika je preskočila žičanu infrastrukturu. Odmah su prešli na solarno i mobitele. Nema klasičnih telefona, ali ima pregršt mobilnih telefona. Znam da su im pretplate veoma čudne i drugačije od oni na koje smo mi navikli, ali oni će možda imati drugačiji razvojni put tehnologije. Jer tehnologija ima svoj put i imaju pristup internetu, na telefonima. Na kraju možda neće raditi na isti način, ali će imati isti učinak na ljude. Njihove zemlje nisu morale ulagati u žičanu infrastrukturu. Možda bi im to pomoglo, ali nisu, a svejedno imaju telefone. No, hoće li ova tehnologija drugačije utjecati na istočni i na zapadni svijet? Mislim da je pristup informacijama važan za sve. Da, postoji i zabavna strana, ali ima i čisti korisnički dio. To je dio koji internet već pruža, samo je drugačiji način na koji ćemo konzumirati informacije. No, imati sposobnost drugačije konzumacije informacija zahvaljujući različitim slojevima koji nam pomažu da brzo identificiramo stvari oko nas zahvaljujući kamerama, i pomažu mi da pomognem umjesto da gledam YouTube video i pitam se gdje se nešto nalazi. Mi ćemo sami snimati video i to će promijeniti način na koji se dijele informacije i komunicira.

Spomenuli ste stvaranje VR/AR videoigara. Što se mora promijeniti pa da studiji za razvoj videoigara počnu masovno raditi takve igre?

Pitanje je koliko ljudi ima pristup tome? To je uvijek izazov. Volio bih vidjeti da proizvođači hardvera ozbiljno ulože u stvaranje sadržaja. Ne samo eksperimentalnog, nego nečega što će biti proizvod koji moraš imati. Svaki put kad je netko stvorio komad opreme sa sadržajem koji moraš igrati, ljudi su kupili tu opremu. Samo to još nismo vidjeli s VR-om.

Koja je najvažnija razlika između VR igara i klasičnih igara? Hoće li klasične igre nestati s dolaskom VR-a?

Ne znam. VR će za mene uvijek biti prekretnica. Čim stavite VR naočale, više ne vidite moje oči. Naša veza i količina informacija koju razmjenjujemo se u mnogočemu mijenja. VR je zgodan, okružuje vas, ima neke novosti, mislim da bi mogao biti proizvod koji ćemo svi željeti kupiti. Mogu zamisliti takav proizvod, iako on još ne postoji. Ali kad govorimo o igranju, ne vjerujem da će zamijeniti klasično igranje. AR ima taj potencijal. Jer s AR-om, umjesto da igramo na svom pametnom telefonu, možemo gledati u ovaj zid ovdje i početi zajedno igrati. Sjedili bismo zajedno, povezani, vidim koliko se zabavljate i uživate. Mislim da je upravo nedostatak komunikacije glavni nedostatak VR-a. Studiji koji sad stvaraju sadržaj za VR će sigurno imati neke hitove i zaraditi velik novac. Ali općenito gledano, trebalo bi držati budžete pod kontrolom i raditi na inovativnim eksperimentima. Jer ljudi koji proizvode hardver žele inovativne eksperimente jer su oni uključeni u to, oni su rani korisnici. Oni su entuzijasti. Ne mora biti masivno. Masivno će prodati hardver, ali malo i zabavno će zadržati ljude i natjerati ih da govore o tome.

Spomenuli ste razlike u pisanju za film, videoigru i VR. Koje su glavne razlike i kome predložiti ideju za VR, u Hrvatskoj?

Nije bitno gdje ste, uvijek je izazovno pronaći ljude koji će bilo što financirati. No, za nekoga tko nikad nije pisao interaktivno, najbolje je da pronađe nekoga tko je već napravio videoigru i surađuje s tom osobom. Jer pisati za interaktivno je veoma izazovno jer ne morate znati pravilno ocijeniti koliko će se nešto nekome svidjeti. Nešto što je vama u scenariju veoma bitno, igrač neće vidjeti jer će se baviti kontrolama u tom trenutku. To je zanimljiv izazov koji, dok ne porazgovarate s nekim tko je dizajner videoigara ili kreator, nećete imati dobru povratnu informaciju. Znači, napišite priču i počnite razmišljati o tome kakve će biti kontrole, što će biti motiv za igrače i onda pronađite suradnika. Isprobajte prototip na svojim prijateljima i suradnicima. Kad to napravite, tek onda možete ponuditi svoj uradak izdavačima i studijima.

Jeste li isprobali neke VR igre?

Ne želim isticati favorite. Ali, da odigrao sam mnogo VR igara. Neki dan sam igrao igru APEX, veoma jednostavna igra u kojoj stojite na platformi, igrate robotskog majmuna, kao King Kong i razbijate stvari. Što je super, jer ne pucate u stvari, nego imate rukavice i razbijate stvari. Stojite na vrhu nebodera i pokušavate ne pasti dok stvari lete prema vama. VR za mene pruža mogućnost da odete na mjesto na koje nikad ne biste mogli otići. Malo je sigurno, malo je uzbudljivo. Zaista imate osjećaj da ste tamo. Govorim s entuzijazmom. Odlično je!