Dok korisnici fiksnog interneta u prosjeku surfaju brzinom od 63,41 megabita (Mbps), a oni na optičkoj infrastrukturi i nešto brže, znanstvenici s britanskog Sveučilišta Aston postavili su novi rekord. Poslali su podatke brzinom od 301 terabita u sekundi (Tbps).
Prosječnom je korisniku gotovo nemoguće zamisliti tu brzinu, jer je ona otprilike 4,5 milijuna puta brža od prosječne brzine koju korisnici u Hrvatskoj imaju. No, da vam pokušamo dočarati, to znači da bi u samo jednoj sekundi mogli preuzeti čak 1800 filmova u 4K kvaliteti. Ili igrati najzahtjevnije videoigre u oblaku bez ikakvog zastajkivanja ili trzanja.
Inače, rekord za najbrži prijenos podataka drži američki Nacionalni institut za informacijsku i komunikacijsku tehnologiju (NICT) koji je postigao brzinu od 22,9 petabita u sekundi, što je 75 puta brže od brzine tima sa Sveučilišta Aston. No, oni su za ostvarivanje te brzine koristili posebnu infrastrukturu, a ekipa sa Sveučlišta Aston koristila je postojeću, optičku mrežu.
Naravno, tu brzinu prosječni korisnici neće ostvariti tako skoro (a možda i nikad), jer im, barem za sad, takva brzina i ne treba. No, velikim podatkovnim centrima, pružateljima internetskih usluga ili pak tvrtkama koje razvijaju velike jezične modele - ovo je postignuće veoma zanimljivo.
Kako su pojasnili istraživači sa Sveučilišta Aston, ovu impresivnu brzinu postigli su inovativnom upotrebom E i S pojasa do sad nekorištenog infracrvenog spektra. Ti pojasevi do sad se nisu koristili jer uobičajenim slanjem signala dolazi do previše pogrešaka, što čini slanje podataka gotovo nemogućim.
Istraživači su osmislili niz optičkih pojačala i ekvilizatora optičkog pojačanja, pojačali signal te pratili i podesavali svaki kanal valjne duljine u stvarnom vremenu. Tako su uspjeli stvoriti čvrstu i stabilnu mrežnu vezu. Prije njih, nitko nije uspio ispravno emulirati kanale E-pojasa.
Uz to što su uspjeli ostvariti impresivnu brzinu prijenosa podataka, istraživači ističu kako je njihovo rješenje "zelenije" jer eliminira potrebu za postavljanjem većeg broja novih kablova jer bolje iskorištava postojeću postavljenu optičku mrežu, povećava njen kapacitet za prijenos podataka i produžuje njen životni vijek.
To znači da bi, kroz nekoliko godina, i krajnji korisnici mogli imati brži internet s postojećom infrastrukturom. Što u konačnici i nije tako loša stvar.
