U posljednje vrijeme sve se više govori o korištenju umjetne inteligencije kao svojevrsne pomoći ljudima u donošenju svakodnevnih odluka. No istraživanje koje je provela grupa znanstvenika pokazalo je da se algoritmima (pa tako i umjetnoj inteligenciji), još uvijek baš i ne može vjerovati, barem kad su osjetljive odluke u pitanju.
Dvogodišnje istraživanje proveo je britanski Centar za etičnost podataka i inovacije, a zaključeno je da bi u donošenju osjetljivih odluka posljednju riječ ipak trebali imati ljudi kako bi se izbjeglo donošenje nepravednih ili odluka temeljenih na predrasudama. U istraživanju su se fokusirali na to kako se algoritmi koriste kako bi se donijele sve važnije odluke o ljudima u privatnom i javnom sektoru - od toga koji će kandidat biti pozvan na razgovor za posao, do toga koja će obitelj dobiti socijalnu pomoć.
Istraživanje je otkrilo da su matematički modeli, na koje se algoritmi oslanjaju za donošenje odluka, dobri onoliko koliko su dobri podaci na koje se oslanjaju te da često stvaraju čudne predrasude i pristranosti.
Kao jedan od primjera navedena je američka kompanija koja je razvila algoritam za analizu kandidata za određeno radno mjesto. Algoritam je na kraju zaključio kako su muškarci koji se zovu Jared najbolji kandidati za taj posao, iako to baš i nije bilo točno.
Veoma je važno je važno prepoznati i osvijestiti da algoritmi ne mogu učiniti sve. Postoje neki aspekti donošenja odluka u kojima ljudsko prosuđivanje, uključujući i sposobnost da budemo osjetljivi i fleksibilni u određenim jedinstvenim situacijama, mora ostati ključno, stoji u istraživanju.
Također, napominju kako bi zakonodavci, industrija, ali i vlada trebali raditi zajedno s interdisciplinarnim stručnjacima, dionicima i javnošću kako bi bili sigurni da algoritmi koje stvaraju i koriste zaista zagovaraju ravnopravnost, a ne uništavaju ju.
Izvor: CDEI
