Kakva su iskustva domaćih softverskih firmi koje već uspješno posluju vani, koji su najveći problemi i izazovi, koliko su kvalitetni naši developeri i jesu li globalno konkurentni, kako vani percipiraju naše tvrtke i stručnjake, na koja tržišta se fokusirati, dio je pitanja na koja su odgovore pokušali dati stručnjaci tijekom panel rasprave 33. izdanja Mreža Smart Day održanog u Zagrebu.

U uvodnom predavanju Jurica Mikulić, član uprave za razvoj poslovanja u Ingemarku pojasnio je kako, kad je riječ o proizvodnji softvera, treba razlikovati proizvodne tvrtke koje razvijaju same svoj softver kojeg onda nude na tržištu te agencije koje razvijaju softver po narudžbi klijenta.

Mikulić je na primjeru Ingemarka pojsnio kako softverske agencije poput njegove zapravo funkcioniraju i tko su im najčešći klijenti na primjeru SAD-a, gdje im je većina izvoza i usmjerena.

Dodao je da su agencije poput Ingemarka tvrtkama koje se na tržištu nalaze negdje između tech divova (Facebook, Amazon, Apple, Netflix i Google...) i startupova zapravo bogomdane, jer one ne mogu doći do kvalitetnih stručnjaka za razvoj vlastitog softvera. Zašto? Jer te stručnjake uglavnom privuku ili tech divovi ili startup kompanije.

Što se samog izvoza, odnosno prodaje tiče, Ingemarku su preporuke koje šire zadovoljni klijenti način na koji se oni primarno izdižu iznad ostatka konkurencije. To ih izdiže iznad razine takozvanog "šuma", jer kompanije kojima su softverske agencije i potrebne, svakodnevno su bombardirane ponudama tvrtki o kojima ništa ne znaju, pojasnio je Mikulić.

Pandemija novog koronavirusa taj je šum samo dodatno pojačala, ali je otvorila i puno veći prostor softverskim agencijama, jer su s pandemijom nestali i zahtjevi za povremenim fizičkim kontaktima, iz svima dobro znanih epidemioloških razloga.

U panel dijelu sudjelovali su, osim Mikulića, Guillaume Antoine Rabhi, Chief Digital Officer tvrtke Agrivi; Davor Runje, predsjednik upravnog odbora udruge izvoznika softvera CISEx; prof. dr. sc. Hrvoje Džapo, Voditelj Centra karijera na FER-u; Vanja Šebek, voditelj studija digitalnog marketinga i ex-developer iz Algebre te Oleg Maštruko, glavni urednik Mreže, kao moderator rasprave.

Udruge kao umreživači

Raspravu je otvorio Runje isticanjem što udruga izvoznika softvera može učiniti da pomogne softverskim tvrtkama i agencijama da se probiju na nova tržišta.

Mi prvenstveno radimo na umrežavanju. Zbog CISEx su se ljudi, koji bi se u protivnom inače znali samo s Facebooka, počeli sastajati, rekao je Runje.

Dodao je da planiraju to upotpuniti i s ponudom investicijskih usluga i znanja, jer proizvodnja softvera sve više prelazi iz uslužnog u proizvodni model, a to zahtjeva puno veća ulaganja. Tu situacija nije bajna, osim ako niste veliki igrač, naglasio je Runje.

Dotaknuo se isto tako situacije s pandemijom i rada na daljinu. Smatra da će Amazon početi i zapošljavati u Hrvatskoj, jer više neće biti potrebe za odlaskom van iz zemlje.

Mi moramo shvatiti da ako želimo dobro razvijati IT u Hrvatskoj, moramo biti visoko profitabilni, a da bi bili visoko profitabilni moramo biti ili proizvodni ili tamo negdje gdje su visoke marže. I to iz perspektive zaposlenika, jer ga u protivnom ne možeš platiti dovoljno koliko on može dobiti za istim stolom od kuće, ali od Big Tech kompanija, kaže.

Konkurencija nam neće biti Infobip ili Ingemark, već Facebook i Google. Mi se moramo pripremiti za borbu sa svima na svim poljima, rekao je Runje.

Savjet dana - raditi na prepoznatljivosti proizvoda i prije izlaska na tržište

Rabhi iz tvrtke Agrivi, koja se bavi razvojem softvera za upravljanje poljoprivrednom proizvodnjom, poručio je da je njegova tvrtka zapravo i posebna, jer se bave industrijom u kojoj je donedavno malo tko vidio smijer kretanja razvoja softvera. Isto tako, razvoj softvera za poljoprivredu nema veliku konkurenciju, a Agrivi globalno ima velik otisak, dok je fizički prisutan u četiri zemlje - Velika Britanija, Hrvatska, Poljska i Rumunjska.

Prvi korak je rad na prepoznatljivosti proizvoda. Tako ćete i prije prodaje proizvoda bit poznati na tržištu, rekao je Rabhi, odgovarajući na pitanje o savjetu za izlazak na strana tržišta.

Kvaliteta je tu, no količina?

O situaciji obrazovanih kadrova u Hrvatskoj i jesmo li konkuretni na globalnom tržištu, govorio je Džapo s FER-a.

Prema dosadašnjim iskustvima, imamo obrazovni sustav koji daje konkurentne inženjere, istaknuo je.

No, tijekom godina nismo napravili značajne pomake u obrazovnim kvotama na sveučilištima za obrazovanje novih kadrova u IT industriji, dodao je Džapo.

Trebalo bi već na razini škole poraditi na podizanju interesa za IT sektor, ne samo na razini fakulteta, poručio je.

Danas imamo 10 do 12 posto studentske populacije koja bi mogla prema obrazovanju završiti u IT sektoru, što nije malo ali ostavlja dosta mjesta za rast, smatra Džapo.

Ljudi zaboravljaju da je udio developera u IT tvrtkama tek možda na razini jedne trećine tako da i druge struke tu imaju svoje mjesto. Drugim riječima IT tvrtke ne čini 90 posto developera, podsjeća Džapo.

Promjena percepcije

Šebek iz Algebre smatra da problem kadrova seže duboko u obrazovanje. Iz računarskih vertikala godišnje izlazi 1500 studenata, što je premalo za potrebe našeg tržišta, smatra on.

Nužno je da Hrvatska prestane biti brendirana kao turistička zemlja u kojoj vlada korupcija, već kao high tech zemlja u kojoj se nalaze pametni inženjeri, kaže Šebek.

Mi zbog toga u obrazovanju moramo ići prema van, prema internacionalizaciji, ističe Šebek.

Odljev mozgova

Jedan od problema je i odljev mozgova koji je zbog pandemije dobio i dimenziju mogućnosti rada na daljinu, ali na panelu se moglo čuti kako to više nije problem fizičkog odlaska.

Klasični odljev mozgova više nije fizički. Unazad par godina nisam čuo da je netko otišao. Sve je manje potrebe da se odlazi, pogotovo ako imate iskustvo, smatra Mikulić.

Mikulić smatra da velike kompanije u Hrvatskoj ne vide potencijal zapošljavanja brojnih kadrova te je u tom smislu rekao da se ne sjeća da je neka velika strana tvrtka u posljednjih 10-15 godina u Hrvatskoj otvorila svoj razvojni centar.

Niti jedna velika kompanija nije ovdje (u Hrvatskoj, op.a.) otvorila svoj razvojni centar. Oni žele zaposliti 100-200 ljudi, no mi kao tržište namamo kapacitet za to, kaže.

U svemu tome, Hrvatska propušta jedan poligon za edukaciju, smatra Mikulić.

Američke tvrtke u tom smislu u zemljama poput Hrvatske pokupe sve "vrhnje" najboljih kadrova, čemu domaće tvrtke teško konkuriraju, pogotovo otkako je rad na daljinu postao novi industrijski standard.

Što je prilika i izazov za mlade - uvjeti na poslu ili misija tvrtke?

Kad je riječ o glavnom motivatoru kod zapošljavanja, Mikulić ističe da je tu uglavnom riječ o tome kakve životne prioritete pojedinac ima.

Mi želimo da se naši zaposlenici zabavljaju dok rade, da im je posao zabavan. To je ideal kojem težimo. Hoćemo li imati stolni nogomet ili pikado, to je sporedno, naglašava.

Šebek pak smatra da prikriveni marketing poslodavaca više nema utjecaj na mlade koji traže posao kao prije.

Sustav vrijednosti se mijenja kod mladih ljudi. Studenti mijenjaju prioritete i zato naši ljudi više ne žele ići van. Studentima se više ne može prodavati baš sve prikrivenim marketingom (oblicima zabave na radnom mjestu), kaže.

U Agriviju pak imaju posve suprotan pristup, pojasnio je Rabhi.

Mi imamo jednu prednost, jer našom vizijom pokušavamo mijenjati način na koji se proizvodi hrana u svijetu. Nama je bitno da li kandidati vjeruju u ono što mi radimo, istaknuo je.

Bilo koja vještina se može naučiti, ali je mindset teško mijenjati, a neke tvrtke imaju krivi mindset uglavnom baziran samo na benefitima rada za njih, smatra Rabhi.

Online kao standard?

Jedan od važnih koraka u plasmanu na nova tržišta je i pronalazak partnerskih kompanija.

Partneri najčešće sami kontaktiraju nas. U početku idete uokolo po događanjima i predstavljate se, a nakon toga ljudi sami dolaze vama, kaže Rabhi na primjeru Agrivija.

Jedno od bitnih pitanja na panel raspravi je bilo i treba li biti fizički prisutan ili se može poslovanje u potpunosti riješiti na daljinu?

Prije dvije godine fizička neprisutnost na događanjima praktički je bila praktički nezamisliva, podsjetio je Runje.

Još uvijek živimo u prijelaznom periodu, no većina događanja će se u budućnosti preseliti online, dodao je.

Naglasak na "I"

Za kraj, Džapo je posebno istaknuo i potrebu za razvojem proizvoda te da je u čitavoj toj priči bitna i istraživačka komponenta, koju tvrtke ne mogu provesti, ali fakulteti i istraživački instituti mogu i tu je potrebna sinergija putem istraživačkih projekata.

Ako niste povezani s istraživanjem, puno toga što se istražuje završit će u nekakavim znanstvenim članicam i ladicama. S druge strane sve ono što se radi u developmentu opet nema jako uporište u deep techu. Ako vi radite na nečem velikom i to ostane u ladici, to je veliki trošak za propuštenu priliku za dovođenje na pravi način na tržište, rekao je Džapo.

Obzirom da fakulteti i instituti nisu oni koji dovode stvari na tržište, tu je potrebna sinergija s poslovnim sektorom. FER radi i na projektima edukacije svojih kadrova o specifičnostima poslovanja, jer im fali znanja na tom polju, rekao je na kraju Džapo.

Runje je na kraju isto tako rekao i gdje on vidi najveću šansu hrvatskog IT sektora u budućnosti.

Deep tech je najveća šansa za Hrvatsku. Mi nikad nećemo imati firmu od 100.000 zaposlenih, naša šansa je u kvaliteti, zaključio je.

Još brže do najnovijih tech inovacija. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju