Prije točno 353 godine veliki je potres pogodio Dubrovnik i njegovu okolicu. Kako u to doba nije bilo znanstvenih mjerenja, teško je točno znati gdje je bio epicentar i kolika je bila magnituda potresa, ali izvještaji očevidaca i povijesni zapisi prilično dobro opisuju stanje neposredno nakon potresa.
Prije nekoliko godina prof. dr. sc. Davorka Herak i prof. dr. sc. Marijan Herak pripremili su zanimljiv osvrt na taj, najteži potres u dubrovačkoj povijesti, koji se dogodio na Veliku srijedu prije Uskrsa, 6. travnja 1667. godine oko 8:45 sati.
Kako ističu u "crtici iz geofizičke povijesti" objavljenoj na stranicama PMF-a, potres se osjetio od Genovskog zaljeva, na istočnoj i zapadnoj obali Jadrana (u Veneciji), Albaniji pa sve do Smirne i Carigrada.
Potres je oštetio dobar dio Grada (koji je tada bio bogat i napredan), Gruža, današnje Rijeke Dubrovačke, Mokošice, Rožata (intenzitet IX EMS98 ljestvice), mjesta Koločep i Lopud (VIII-IX EMS ljestvice). Od teških oštećenja pošteđene su obrambene zidine i tvrđave Grada. U teško oštećenoj Kneževoj palači poginuo je knez S. Getaldić sa svojom obitelji. Odmah nakon potresa nastao je tsunami, o čemu je pisao nizozemski konzul Jakob van Damm, koji je na putu za Smirnu potres preživio u Dubrovniku. Mornar u luci navodno mu je pričao kako je 'voda iz luke tri puta uzmakla, tako da je brod na dno pao i udario' (Kišpatić, 1891). Jaki je vjetar raspirio požare u razrušenim kućama. Nakon potresa i požara (koji su se ugasili 8. travnja) Dubrovnik je još i opljačkan. Nažalost, ne zna se točno ni koliko je stanovnika bilo u Dubrovniku prije potresa (procjenjuje se da ih je bilo oko 6000), kao što se ne zna ni točan izgled Grada prije potresa, navode profesori Herak.
Osim u samom gradu, štete od potresa bile su vidljive i u njegovoj okolici. Profesori Herak ističu kako se osjetio intenzitetom od VIII stupnjeva EMS ljestvice južno od Dubrovnika, sve do Budve (oko 70 km udaljene od epicentra), a sjeverno do četrdesetak kilometara udaljenog Stona. Ne zna se točan broj poginulih i ranjenih, ali procijenjeno je oko 2200.
Koliko je potres bio razoran, nabolje govore podaci prema kojima se Dubrovnik dugo i sporo oporavljao i nikad više nije dostigao raniji sjaj.
Glavnina pisama i rukopisa opisivala je prizore iz Grada i okolice koji su se ticali prizora jada koji je među stanovništvom nastao nakon potresa, te oštećenja pojedinih zgrada. Potres je pretvorio Grad u hrpu ruševina, a s brda Srđa kotrljalo se kamenje. Izvori i gustijerne su presušili. Podigao se oblak prašine iznad Grada, o čemu npr. piše dubrovački vlastelin Jaketa Palmotić Dionorić u spjevu 'Dubrovnik ponovljen' (pjevanje XIII, 29):
"A u gustom crnom oblaku
čim sve ujedno pade i sruši,
Sunce sakri svoju zraku
i sve od svudi prah zaduši", navode profesori Herak.
Znanstvenici su pokušali pronaći znanstveno objašnjenje za tako razoran potres na temelju podataka koje imamo danas. Profesori Herak ističu kako osnovni uzrok seizmičke aktivnosti na istočnoj obali Jadranskog mora leži u podvlačenju Jadranske mikroploče pod Vanjske Dinaride. Njihov broj i jakost raste idući od sjeverozapada prema jugoistoku, tako da se najveći broj potresa kao i najjači potresi događaju na prostoru od Stona i Dubrovnika do Albanije.
Iako je tekst o potresu u Dubrovniku pisan prije nekoliko godina, činjenica da se dogodio na današnji dan prije 353 godine te da nakon njega Dubrovnik nikad više nije bio isti, čini ga zanimljivim štivom. Pogotovo u svjetlu nedavnog potresa u Zagrebu.
Izvor: PMF
