Čini se da je ideja o tome da su ljudi prvo bili lovci i mesožderi, a tek poslije upoznali čari prehrane s biljkama i drugim namirnicama, zapravo - pogrešna.
Naime, istraživanje objavljeno u časopisu Science nudi prve dokaze prema kojoj su rani ljudi zapravo imali prehranu bogatu ugljikohidratima. Kako navode, znanstvenici su pratili evoluciju gena koji ljudima omogućava lakšu probavu škroba, razlažući ga na jednostavne šećere koje naše tijelo potom koristi za energiju. No, analiza gena pokazala je da su se ti geni pojavili i duplicirali davno prije pojave poljoprivrede.
Istraživači iz Laboratorija Jackson u Connecticutu i Sveučilišta Buffalo, analizirali su genome 68 drevnih ljudi. Fokusirali su se na gen nazvan AMY1 koji omogućuje ljudskom tijelu da identificira i započne razgradnju složenog ugljikohidrata u ustima proizvodnjom enzima amilaze. Bez amilaze, danas ne bismo mogli uživati u tjestenini, pizzi ili kruhu.
Glavno pitanje na koje su pokušali dati odgovor je bilo kad se dogodilo prvo dupliciranje gena AMY1, koje je omogućilo stvaranje dovoljne razine amilaze za početak probave.
Otkrili su kako su lovci-sakupljači, prije više od 45 tisuća godina, imali u prosjeku četiri do osam kopija AMY1, što sugerira da je moderan čovjek ljubav prema ugljikohidratima razvio puno prije nego je krenulo prvo uzgajanje usjeva i promjena ljudske prehrane.
Zanimljivo, čak su i neandertalci i nedavno otkriveni denisovci, također imali prisutne kopije AMY1 u svojim genomima. Stoga su znanstvenici zaključili kako se očito radilo o osobini koju te tri ljudske vrste (denisovci, neandertalci i Homo sapiensi) imaju zbog zajedničkog pretka. To znači i kako su ljudski preci koji su živjeli prije 800 tisuća godina također imali više od jedne kopije gena AMY1.
Znanstvenici još uvijek ne mogu točno odrediti kad je došlo do početnog dupliciranja gena, ali je ona vjerojatno bila posljedica susreta s različitim okružjem u kojem se ljudski predak našao.
Ono što su uspjeli utvrditi je da se broj kopija gena AMY1 u posljednjih 4000 godina naglo povećao. Prije svega jer se razvila poljoprivreda, a ljudi su se prilagodili novoj prehrani bogatoj škrobom.
Iako možda ne izgleda kao važno otkriće, u znanstvenim bi krugovima moglo imati itekako važnu ulogu. Naime, ovo otkriće podupire novonastalu teoriju da su ugljikohidrati, a ne bjelančevine bile te koje su osigurale dodatnu količinu energije neophodnu za povećanje veličine ljudskog mozga tijekom vremena.
