Neka djeca imaju računalo a neka ne, nekima u učenju pomažu roditelji a neki su prepušteni sami sebi. Koronavirus tako produbljuje društvene razlike u vrijeme kada se nastava u Europi provodi putem interneta.
Profesorica sam i živim u kući u kojoj ima dosta prostora pa mogu pomoći svojoj djeci koja imaju 9 i 6 godina. No ima ih koji žive u garsonjeri sa šestero djece... Nemojmo se zavaravati, kaže Albine Pasquet, profesorica francuskog jezika u Aix-en-Provenceu, na jugu Francuske.
Više od 850 milijuna mladih u svijetu, što je gotovo polovina ukupnog broja učenika i studenata, trenutačno su kod kuće bez mogućnosti dolaska u svoje škole i fakultete, pokazuje najnovija procjena UNESCO-a.
U većini bogatih europskih zemalja, jaslice, vrtići, osnovne i srednje škole i fakulteti zatvorili su svoja vrata, a poneki ne rade već tjednima, kao u Italiji, najteže stradaloj europskoj zemlji u epidemiji Covida-19.
Sektor školstva još se nije susretao s ovakvom situacijom kojoj europske zemlje nastoje doskočiti nastavom putem televizije i interneta.
No najveći je problem preveliko opterećenje interneta. Od početka zabrane rada škola većina učenika i profesora bori se s problemom preopterećenih platforma za učenje.
Jedna računalna pogreška za drugom, mrmlja Cleo, 12-godišnja učenica u Parizu koja jedva uspijeva na sat ili dva otvoriti mrežne stranice preko kojih uči.
Europski povjerenik za unutarnje tržište Thierry Breton pozvao je u srijedu operatere i korisnike na "zajedničko djelovanje" kako bi se smanjio pritisak na internet i olakšao rad na daljinu i internetska nastava.
Školske ustanove su neravnopravne u uvjetima izolacije. Neke škole su učenicima podijelile tablete, a druge nisu opremljene ni pripremljene za brzo uvođenje internetske nastave.
U Italiji, gdje 8 milijuna učenika ne ide u školu, Rim je u ponedjeljak objavio da će za ovakav oblik nastave izdvojiti 85 milijuna od 25 milijarda eura vrijednog programa za borbu s koronavirusom.
No europsko istraživanje provedeno 2019. pokazuje da više od polovine stanovnika u Italiji nema osnovnog informatičkog znanja.
Samuelu, učeniku koji živi u Rimu, zabavno je kad njegovi profesori pogriješe. Nisu više tako mladi i nisu spretni u korištenju tih alata, ne uključe ton na računalu pa govore a mi ih ne čujemo, smije se.
Austrijski mediji vrve praktičnim preporukama, savjetima psihologa pedagoga i životnih trenera o tome kako organizirati učenje kod kuće i dobro rasporediti vrijeme.
Imamo raspored za svaki dan, kaže Sebastian Bred, otac 8-godišnjeg Erika, u Beču. Ponekad se bojimo da ga ne učimo onome što mu treba, zabrinut je otac koji ipak dodaje da je siguran da će nakon ovoga naše korištenje računala, napose u školama, doživjeti nagli zaokret.
No što učiniti kad obitelj ima tek jedno računalo na troje, četvero ili petero ukućana? Kad roditelji ne govore ili loše govore jezik zemlje u kojoj žive? Kada u kući nema pisača ni mirnog kutka za rad?
Soumia koja s troje djece živi u pariškom predgrađu, kaže da je nastava od kuće "robija". Škola i ja to su dva pojma, priznaje mlada žena koja "nije puno išla u školu".
No ovakva izolacija ima dobru stranu što učenici više mogu cijeniti "pravu školu".
Shvatiš da je zapravo sjajno ići u školu, kaže Samuel, mladi Talijan.
(Hina)
