Aurore, spektakularni svjetlucavi prikazi svjetla na noćnom nebu, često se povezuju sa zelenim nijansama. Međutim, snažna geomagnetska oluja u svibnju 2024. proizvela je izvanredan plavi sjaj na niskim geografskim širinama, očaravajući znanstvenike i promatrače aurore. Slike koje su snimili znanstvenici iz Japana dale su ključne uvide u taj rijedak fenomen.
Fizičari Sota Nanjo i Kazuo Shiokawa analizirali su ove slike kako bi predložili vjerojatno objašnjenje. Naša otkrića sugeriraju da su se molekularni ioni dušika možda ubrzali prema gore nekim mehanizmom i bili odgovorni za formiranje plave dominantne aurore, objašnjava Shiokawa.
Novi izazov za atmosferske znanstvenike
To otkriće predstavlja novi izazov za atmosferske znanstvenike, budući da je poznato da su molekularni ioni dušika kratkotrajni i teški, zbog čega je njihova prisutnost na velikim visinama zbunjujuća. Do danas nije dobro shvaćeno kako molekularni ioni dušika velike molekularne težine mogu postojati na tako velikim nadmorskim visinama... Taj je proces obavijen velom tajne, dodao je Shiokawa.
Polarna svjetlost nastaje kada se solarne čestice, oslobođene tijekom događaja poput izbacivanja koronalne mase iz Sunca, sudare sa Zemljinim magnetskim poljem. Te se čestice kanaliziraju prema polovima, gdje stupaju u interakciju s atmosferskim plinovima. Izmjena energije uzrokuje da plinovi emitiraju fotone, stvarajući karakterističan sjaj aurora. Boja ovisi o vrsti plina i visini međudjelovanja, pri čemu kisik emitira zelenu i crvenu, a dušik plavu i crvenu boju.
Nepoznati mehanizam
Dana 11. svibnja 2024. primijećena je upečatljiva ružičasta polarna svjetlost, popraćena plavim sjajem malo prije ponoći. Ta plava aurora bila je organizirana u uzdužne strukture duž linija magnetskog polja, protežući se otprilike 1200 kilometara i dosežući visine od 400 do 900 kilometara. Usporedbe radi, Međunarodna svemirska postaja kruži na visini od 370 do 460 kilometara.
Trenutno razumijevanje povezuje aurore niske geografske širine s prstenastom strujom, odnosno torusom nabijenih čestica koje kruže oko Zemljinog ekvatora. Struktura od nekoliko stotina kilometara pronađena je u aurori s dominantnom plavom bojom... koju je teško protumačiti samo aktivnošću energetskih nabijenih atoma, ističe međutim Shiokawa. To sugerira da nepoznati mehanizam možda ubrzava dušikove ione prema gore.
Kako solarna aktivnost raste, daljnja analiza aurore s dominantnom plavom bojom mogla bi otkriti nove uvide. Istraživači pišu: Očekuje se da će ponovljene analize slučajeva takvih aurora s dominantnom plavom bojom pružiti uvid u procese stvaranja aurora s dominantnom plavom bojom na niskim geografskim širinama, zaključuju autori studije koja je objavljena u časopisu Earth, Planets and Space.
Izvor: Science Alert
