Mjesec je možda milijunima godina crpio vodu iz Zemljine atmosfere, pohranjujući je kao led duboko u svojim kraterima, pokazalo je novo znanstveno istraživanje Sveučilišta Alaska Fairbanks. Navedeno istraživanje sugerira da ione koji čine vodu Mjesec uvlači dok prolazi kroz dio Zemljine magnetosfere.
Tim s navedenog sveučilišta procjenjuje da na Mjesecu ima do 3500 kvadratnih kilometara površinskog permafrosta ili podzemne tekuće vode koja je pobjegla iz Zemljine atmosfere, što dovoljno da ispuni sjevernoameričko jezero Huron, koje je osmo najveće jezero na Zemlji. Znanstvenici su svoju procjenu temeljili na izračunu modela najmanjeg volumena od jedan posto Zemljinog atmosferskog bijega do Mjeseca.
Rad glavnog autora studije objavljene u znanstvenom časopisu Scientific Reports, profesora Gunthera Kletetschke, pridonosi sve većem broju istraživanja o vodi na sjevernom i južnom polu Mjeseca, koji su ujedno i glavni ciljevi za ljudske baze na Zemljinom prirodnom satelitu.
Pronalaženje vode na Mjesecu ključno je za NASA-in projekt Artemis, planiranu dugoročnu misiju prisutnosti ljudi na Mjesecu. NASA planira poslati ljude natrag na Mjesec još ovog desetljeća.
Kako NASA-in tim Artemis planira izgraditi bazni kamp na južnom polu Mjeseca, vodeni ioni koji su nastali prije mnogo eona na Zemlji mogu se koristiti u sustavu za održavanje života astronauta, rekao je Kletetschka.
Općenito se vjeruje da su većinu lunarne vode taložili asteroidi i kometi koji su se sudarili s Mjesecom.
Većina tih događaja je bila tijekom razdoblja poznatog kao Kasno teško bombardiranje, odnosno razdoblja prije oko 3,5 milijardi godina, kada je Sunčev sustav bio star milijardu godina, i kad su rani unutarnji planeti pretrpjeli neobično jak udar asteroida.
Osim drevnog asteroidnog i kometnog izvora vode na Mjesecu, znanstvenici također sugeriraju da bi solarni vjetar mogao biti izvor vode na Mjesecu. Naime, Sunčev vjetar nosi ione kisika i vodika, koji su se možda spojili i taložili na Mjesecu kao molekule vode.
U ovoj novoj studiji, tim sugerira da je, osim solarnog vjetra koji nosi ione i drevnog bombardiranja, voda na Mjesec stigla i iz Zemljine atmosfere. Kletetschka i njegovi kolege sugeriraju da se ioni vodika i kisika potiskuju u Mjesec kada prođe kroz rep Zemljine magnetosfere, što čini pet dana od ukupnog mjesečevog mjesečnog putovanja oko planeta.
Magnetosfera je mjehur u obliku suze koji stvara Zemljino magnetsko polje koje štiti planet od većeg dijela kontinuiranog toka nabijenih sunčevih čestica. Nedavna mjerenja više svemirskih agencija, uključujući NASA-u, ESA-u, JAXA-u i ISRO, otkrila su značajan broj iona koji stvaraju vodu prisutnih tijekom prolaska Mjeseca kroz ovaj dio magnetosfere.
Prisutnost Mjeseca u repu magnetosfere, zvanom magnetorep, privremeno utječe na neke od Zemljinih linija magnetskog polja, one koje su prekinute i koje jednostavno odlaze u svemir tisućama kilometara.
Nisu sve linije Zemljinog polja vezane za planet na oba kraja, jer neke imaju samo jednu točku pričvršćivanja.
Mjesečeva prisutnost u repu magnetosfere uzrokuje da se neke od ovih prekinutih linija polja ponovno povežu s prekinutim linijama s druge strane planeta. Kada se to dogodi, ioni vodika i kisika koji su pobjegli sa Zemlje jure na te ponovno povezane linije polja i ubrzavaju se natrag prema Zemlji.
Autori rada sugeriraju da mnogi od tih povratnih iona udare u Mjesec u prolazu, koji nema vlastitu magnetosferu koja bi ih odbila.
Kao da je mjesec pod tušem - pljusak vodenih iona koji se vraća na Zemlju, pada na mjesečevu površinu, rekao je Kletetschka.
Ioni se zatim spajaju u mjesečev permafrost, a neki se potiskuju ispod površine gdje se formiraju u tekuću vodu.
Izvor: Daily Mail
