Često, vrlo često se raspravlja o tome kako će i kada, odnosno može li Hrvatska uopće krenuti prema novim horizontima uspjeha i prosperiteta. Odgovor je, za sada, negdje u magli. Da, u redu, turizam nam je temelj svega, ali ako želimo imati ozbiljno gospodarstvo, a ovo piše totalni gospodarski laik, čini nam se da turizam ne može i ne smije biti jedino za što ćemo se držati u olujnim vremenima potencijalne nove krize. Tko, kako, i na koji način može pokrenuti Hrvatsku, gdje se krije “Sveti gral” novog početka i aktiviranja ogromnog potencijala koji ova zemlja, nesumnjivo, ima?
Prije svega, trebat će mijenjati mentalitet. I podržati mlade ljude, kao što je mladi genijalac iz Karlovca, Albert Gajšak čiji je MAKERbuino postao hit jednog od najvećih sajmova potrošačke elektronike, CES-a koji se održava u američkom Las Vegasu. Ili, recimo, Mate Rimac koji sa svojim automobilima juri daleko van granica Hrvatske. Ili, recimo, Ivan Mrvoš koji je sa svojim pametnim klupama krenuo u osvajanje svjetskih gradova i uopće mu ne ide loše. Primjera poput tri navedena ima još, a svima im je zajedničko nekoliko stvari koje skrivaju odgovore na pitanje zašto još uvijek statiramo u blatu nemoći.
Prvo, sva trojica su svoje uspjehe plasirali na svjetska tržišta, prepoznali su ih i priznali daleko van granica Lijepe naše, što sasvim sigurno nije slučajno. Drugo, njihov je konačni proizvod rezultat njihove ideje, volje, odricanja i znanja. I treće, što nam se za ovu priču čini presudnim, u vlastitom dvorištu su konstantno izloženi kritizerstvu (ne kritikama), prozivanjima anonimnih licemjera, vrijeđanjima i podcjenjivanjima bez i najmanjeg argumenta. Naravno, za njihov globalni uspjeh masa preplašenih likova koji se kriju iza zaslona i tipkovnice i vrijeđaju sve i svakoga, nema nikakvog utjecaja, ali ponešto govori o nama kao društvu.
Možda ti komentari koje pratimo i analiziramo mjesecima nisu reprezentativni uzorak. Možda. A možda i jesu. Jer, ne može biti slučajno da se baš svakoj ideji, bilo to ona Mrvoševa, Rimčeva, Gajšekova ili bilo čija nađe “mali milijun zamjerki”, popljuje se sve što se pljuvati može, a da se pozitivni i afirmativni komentari naziru tek u tragovima. Nitko od ovih inovatora i ljudi koji proizvode nešto konkretno, a ne prodaju maglu, ne živi (srećom) od komentara “trolera” s portala, no tužno je pa i mučno čitati s koliko žestine se nesmiljeno udara po tim redom mladim i uspješnim ljudima. To za Hrvatsku, kao društvo, nikako nije dobro.
Početak i kraj cijele priče je (ne)uspješnost određenog proizvoda ili usluge na globalnoj tržnici. I svi ovi mladi ljudi pokušavaju se probiti upravo na takvoj tržnici. Koliko im je pomogla Hrvatska? Kao zemlja, ali i kao društvo? Malo ili nimalo. I ne samo da im nije pomogla, nego je činila i još to čini, sasvim suprotno, odmaže im svakom svojom prljavom gestom i podlim komentarom iza kojega se krije stari, dobri hrvatski - jal. Zašto, zašto ovakvi ljudi ne bi bili idoli našoj djeci? Je li moguće dočekati takav dan u kojoj će i “hrvatski san o uspjehu iz garaže” biti san djevojčica i dječaka iz susjedne ulice, kvarta, grada, sela?
Umjesto besprizornih likova čiji je uspjeh temeljen na ničim utemeljenom forsiranju od strane medijske mašinerije, hrpe samoprozvanih starleta i “Celebrityja” čiji opus ne bi trebao zanimati nikoga, možda bismo u prvi plan trebali gurati hrabre mlade ljude koji žele zakoračiti van granica Hrvatske ali u isto vrijeme i ostati u njoj. Možda rade nešto što je netko drugi već napravio? Da, stvarno? To, ako niste znali, radi i Apple. Možda su njihovi proizvodi loši? Možda, ali o tome će sud dati globalno tržište. Možda oni uopće neće uspjeti? Možda, ali za razliku od mnogih, oni su krenuli i probali. I ne možda, nego sigurno je to put kojim Hrvatska treba krenuti.
Pa, ako im već ne mislimo pomagati, onda budimo toliko korektni i prestanimo im odmagati. I zapitajmo se, što smo to mi napravili i ponudili svijetu, odakle nam pravo pljuvati po onima koji rade - nešto konkretno? Za pisca ovih redaka, ljudi poput trojice izdvojenih i svih njima sličnih su obrazac idola za novo vrijeme i novi početak Hrvatske. Jer, oni doista nešto - rade!
