Napori da se obuzdaju emisije ugljika iz građevinske industrije, posebno one uzrokovane proizvodnjom betona, tjeraju znanstvenike na potragu za održivim alternativama. Jedan put koji obećava u tom smislu jest razvoj modificiranih živih materijala, odnosno tvari uzgojenih iz živih stanica s potencijalom samoizlječenja ili prilagodbe okolini.
Inspiracija iz prirode
Dr. Chelsea Heveran s američkog Sveučilišta Montana State vodila je tim koji je istraživao može li micelij gljiva poslužiti kao biološka skela za izradu takvih materijala. Uzgojili su Neurosporu crassu, uobičajenu gljivu, kako bi formirali mrežu micelija. Ta je skela zatim zasijana sa Sporosarcina pasteurii, bakterijom poznatom po taloženju kalcijevog karbonata, minerala koji se nalazi u koraljima, kostima i školjkama, kada metabolizira ureu.
Materijal je nevjerojatno jak i žilav s obzirom na to koliko je lagan, kaže Heveran, objašnjavajući da se istraživanje temeljilo na arhitekturi kosti kao prirodnom nacrtu.
Je li materijal moguće upotrijebiti u građevinskoj industriji?
Za razliku od ranijih živih materijala uzgojenih u laboratoriju koji su preživjeli samo nekoliko dana, kreacija američkih znanstvenika ostala je održiva više od mjesec dana.
Uzbuđeni smo zbog naših rezultata i radujemo se projektiranju složenijih i većih struktura, rekla je Heveran za New Scientist.
Predlaganje micelija kao podloge za žive materijale je jednostavna, ali moćna strategija, smatra Aysu Kuru sa Sveučilišta u Sydneyu, koja nije sudjelovala u istraživanju.
Istraživanje, koje je objavljeno u časopisu Cell Reports Physical Science, otvara vrata materijalima koji se sami popravljaju, osjetljivi su i ekološki prihvatljivi.
Ako se poveća njihova proizvodnja na industrijsku razinu, ti bi materijali mogli smanjiti ovisnost o betonu, uštedjeti milijune eura i značajno smanjiti emisije CO2.
