NASA-in stratoferski infracrveni opservatorij (Stratospheric Observatory for Infrared Astronomy (SOFIA) potvrdio je, po prvi put, postojanje vode na površini Mjeseca. Ovo otkriće ukazuje na to da se voda možda kreće ispod površine Mjeseca te nije ograničena samo na hladnu, tamnu stranu Zemljinog prirodnog satelita. 

Kako su priopćili iz NASA-e, SOFIA nije otkrila tekuću vodu ili vodena tijela, već vodene molekule u krateru Clavius, jednom od najvećih kratera na južnoj polutki, vidljivog i sa Zemlje. Prethodna istraživanja površine Mjeseca utvrdila su postojanje vodika, ali znanstvenici nisu mogli razlikovati vodik, vodu i hidroksil. SOFIA je otkrila kako se u krateru nalazi oko 3,5 decilitara vode u jednom kubičnom metru tla.

 

 

Imali smo naznake da H2O, odnosno voda kakvu poznajemo na Zemlji, možda postoji na sunčanoj strani Mjeseca, istaknuo je Paul Hertz, direktor astrofizičkog odjela u NASA-inom sjedištu u Washingtonu. Sad znamo da zaista postoji. Ovo otkriće predstavlja svojevrsnu prekretnicu u našem razumijevanju površine Mjeseca.

Za usporedbu, pustinja Sahara ima 100 puta više vode nego što je SOFIA otkrila u tlu na Mjesecu. No, unatoč toj maloj količini, ovo otkriće otvara nova pitanja o tome kako je voda uopće došla na Mjesec i kako opstaje na njoj. 

Ono što će znanstvenici sad morati istražiti je koliko je voda odnosno molekule vode dostupna potencijalnim istraživačima. To će biti posebno važno NASA-i zbog programa Artemis kojim planira vratiti astronaute na površinu Mjeseca. Ukoliko se pokaže da je na Mjesecu moguće koristiti vodu, te da ju nije potrebno dovoziti sa Zemlje, to bi moglo smanjiti troškove same misije, ali i olakšati daljnje istraživanje svemira. 

Prije SOFIA-nih snimki, znali smo da postoji neka vrsta vlage na Mjesecu, istaknula je Casey Honniball, glavna autorica istraživanja. No, ono što nismo znali je koliko te vode ima i radi li se o stvarnim molekulama vode, kao što ju poznajemo na Zemlji ili o nečemu što je sličnije sredstvu za čišćenje odvoda.

Znanstvenici nagađaju kako su molekule vode na Mjesečevoj površini prisutne u jednom od dva moguća oblika. Ili su kao dio mikrometeorita donešene i nakon udara mikrometeora u površinu, pomiješane su s tlom. Druga je mogućnost da su molekule nastale kombinacijom vodika i kemijske reakcije s mineralima bogatima kisikom koji se nalaze u tlu, kako bi nastao hidroksil, koji potom pod utjecajem radijacije prelazi u molekule vode.

Postavlja se i pitanje gdje je voda skladištena, odnosno gdje se točno nalazi. Radi li se o vodi koja je "zatočena" u malim strukturama koje nalikuju na sitne kuglice u tlu, a koje su nasatel nakon udara mikrometeora u površinu Mjeseca. Druga je mogućnost da je voda "skrivena" među zrncima Mjesečevog tla na područjima koja nisu direktno izložena Suncu. O obliku u kojem se nalazi, ovisi i hoće li se i kako moći iskoristiti odnosno izdvojiti za korištenje.

SOFIA će i dalje nastaviti tražiti vodu na sunčanoj strani Mjeseca tijekom različitih "vremenskih" uvjeta na Mjesecu kako bi znanstvenici otkrili kako voda nastaje na Mjesecu i da li se kreće po njegovoj površini ili ispod nje. Ujedno bi stvorio i svojevrsnu mapu položaja "zaliha" vode na Mjesecu.

Pronalazak vode na Mjesecu (Foto: NASA)

Voda je vrijedan resurs, kako u znanstvenom pogledu, tako i za buduće istraživače Mjeseca, dodao je na kraju Jacob Bleacher, glavni znanstvenik za istraživanja u NASA-i.

Iz NASA-e su poručili da to novo otkriće ide u prilog nastojanjima te agencije u otkrivanju novih stvari o Mjesecu, a koje se nadovezuju na dublja svemirska istraživanja.

SOFIA je posebno preuređen Boeing 747 koji leti iznad 99 posto atmosferskih oblaka i čiji teleskop promatra infracrveni spektar te može zabilježiti fenomene koje je drugačije nemoguće otkriti (u normalnom, ljudskom oku vidljivom svjetlosnom spektru).