Saturnov šesterokut dugo je fascinirao astronome, ali i Jupiter sada otkriva vlastita atmosferska čuda. Visoko iznad Velike crvene pjege, astronomi su otkrili neobična sjajna obilježja u Jupiterovoj ionosferi, što ukazuje na puno nemirniji okoliš nego što se dosad mislilo.
Mislili smo da će ta regija, možda naivno, biti stvarno dosadna. Zapravo je jednako zanimljiva kao i polarna svjetlost, ako ne i više. Jupiter ne prestaje iznenađivati, kaže planetarni znanstvenik Henrik Melin sa Sveučilišta Leicester u Velikoj Britaniji.
Nova otkrića uz pomoć svemirskog teleskopa James Webb
Jupiterova atmosfera, poznata po svojim burnim olujama, ugošćuje Veliku crvenu pjegu, najveću oluju u Sunčevom sustavu, koja traje stoljećima i koja je veličine Zemlje. Znanstvenici žele razumjeti sile koje stoje iza njezine dugovječnosti, a svemirski teleskop James Webb (JWST) pružio je nove uvide promatrajući Jupiter u bliskim i srednjim infracrvenim valnim duljinama.
Ionosfera, prethodno nedovoljno proučavan sloj Jupiterove atmosfere, emitira infracrveni sjaj zbog ioniziranog vodikovog plina, posebno trihidrogen kationa (H3+). Taj sjaj, općenito slab u Jupiterovim područjima srednje do niske geografske širine, bilo je teško proučavati zbog interferencije drugih emisija. Znanstvenici su pretpostavili da je ovaj sjaj ravnomjerno raspoređen, jer Jupiter prima samo 4 posto sunčevog zračenja.
Uloga gravitacijskih valova
Melin i njegov tim analizirali su JWST podatke kako bi istražili Veliku crvenu pjegu i distribuciju H3+ u nižoj ionosferi. Otkrili su zamršene strukture u plinu, formirane različitim koncentracijama H3+. To sugerira da, osim solarne ionizacije, drugi faktor oblikuje ove značajke.
Jedan od načina na koji možete promijeniti ovu strukturu su gravitacijski valovi - slično valovima koji udaraju o plažu, stvarajući valove u pijesku. Ti valovi nastaju duboko u turbulentnoj donjoj atmosferi, posvuda oko Velike crvene pjege, i mogu putovati u visinu, mijenjajući strukturu i emisije gornje atmosfere, objašnjava Melin.
Složena interakcija Jupiterovih atmosferskih slojeva
To otkriće implicira složenu interakciju između Jupiterovih atmosferskih slojeva, koja potencijalno uključuje gravitacijske valove. Modeliranje pokazuje da ti valovi mogu stvoriti promatrane varijacije gustoće H3+ u ionosferi, no potrebna su daljnja promatranja i analize kako bi se potvrdili ti nalazi, ali dosadašnje implikacije su značajne.
Jupiterova ionosfera niske geografske širine dugo se smatrala prilično dosadnom, posebno u usporedbi s dinamičnim auroralnim zonama. Predstavljena opažanja pokazuju da je to daleko od istine, a postoji i bogatstvo značajki koje nikada prije nisu viđene. Činjenica da su niži i gornji sloj atmosfere tako snažno povezani na Jupiteru također može implicirati jaku spregu na drugim divovskim planetima ... Opažanja svemirskog teleksopa James Webb čine dokaz koncepta za buduća istraživanja ove regije, tvrde autori studije koja je objavljena u časopisu Nature Astronomy.
Izvor: Science Alert
