Tijekom života na Zemlji, naše tijelo obavlja svoje funkcije o kojima, najčešće, uopće ne razmišljamo. Kad nas nešto škaklja u nosu, kihnemo. Kad osjetimo potrebu, odemo na toalet. A često nakon jela, htjeli mi to priznati ili ne, podrignemo.

No, znate li da su upravo sve te aktivnosti u svemiru veoma problematične? Astronauti koji borave na Međunarodnoj svemirskoj postaji moraju naučiti kako obavljati nuždu u svemiru, gdje nema gravitacije, ali i biti jako oprezni kad kišu.

Situacija s podrigivanjem je nešto neugodnija. Upravo je jedan od američkih astronauta, Chris Hadfield, ponudio prilično jasno objašnjenje zašto astronauti u svemiru zapravo ne bi smjeli podrignuti.

Ne možete podrignuti u svemiru jer zrak, hrana i tekućina u vašem želucu plutaju zajedno kao veliki balončić. Ako se podrignete, zapravo vraćate zrak u usta. Pa, pogodite gdje taj zatočeni zrak odlazi?, napisao je Hadfield aludirajući pri tome da, ako astronaut u svemiru ispusti zrak iz želuca, zapravo će ispustiti i ostali sadržaj, koji zbog nedostatka gravitacije lebdi po želucu.

 

 

U prijevodu, ako astronaut (ili bilo tko drugi) pokuša podrignuti u svemiru, to će se pretvoriti u slučaj povraćanja poluprobavljene hrane i želučane kiseline. Koja onda, umjesto da padne na pod ili se zalijepi za zid, zapravo lebdi u zraku. I izaziva zgražanje drugih astronauta te može izazvati prave tehničke probleme, ako slučajno dospije u do nekog od osjetljivih instrumenata koji se nalaze na Međunarodnoj svemirskoj postaji.

Također, treba li uopće opisivati muke po čišćenju takvog događaja? Jasno je zašto astronauti "ne smiju" podrignuti dok god su u bestežinskom stanju.

Izvor: National Space Center