Mali sisavci koji su na Zemlji živjeli prije 125 milijuna godina možda su lovili dinosaure tri puta veće od njih, ako je suditi prema neobičnom fosilu otkrivenom u Kini. To otkriće pridodaje prethodnim dokazima iz povijesnog razdoblja krede, pokazujući da su se sisavci poput Repenomamus giganticus i Repenomamus robustus hranili bebama dinosaura i lešinama dinosaura.
Jordan Mallon iz Kanadskog muzeja prirode i njegovi kolege su, u studiji objavljenoj u časopisu Scientific Reports, opisali fosil koji pruža prvi pogled na R. robustus kako aktivno lovi od sebe puno većeg dinosaura. Fosil je iskopan u fosilnim ležištima Lujiatun u Kini, u provinciji Liaoning, i bilježi trenutak kada se čini da je R. robustus, veličine mačke, bio u borbi s Psittacosaurusom lujiatunensisom, dvonožnim kljunastim dinosaurom koji se hrani biljkama.
Obje životinje nesretno su skončale ostavši zatrpane ispod krhotina tijekom vulkanske erupcije.
Mallon i njegov tim uvjereni u dokaze
Mallon sugerira da položaj R. robustusa na vrhu P. lujiatunensis ukazuje da je taj sisavac zapravo bio napadač. Nedostatak tragova zuba na kostima dinosaura sugerira da sisavac nije samo čistio lešinu.
Mislimo da težina dokaza govori u korist hipoteze o predatorstvu od strane sisavaca, ističe kanadski znanstvenik.
Prema procjenama Mallonovog tima, P. lujiatunensis je težio oko 10,6 kilograma u vrijeme svoje smrti, dok je R. robustus težio oko 3,4 kilograma, otprilike tek trećinu težine dinosaura.
Tradicionalno znanje je da su veći dinosauri jeli manje sisavce, i to je obično tako i bilo. Ali ono što je toliko iznenađujuće u vezi s ovim fosilom jest da sugerira, barem povremeno, da bi manji sisavci mogli ubiti većeg dinosaura, kaže Mallon.
Nisu svi uvjereni u ispravnost tumačenja pronađenog fosila
Nick Longrich sa Sveučilišta u Bathu, koji nije bio uključen u istraživanje, komentira izvanrednu prirodu fosila, ali ostaje neuvjeren da on pokazuje kako sisavac lovi dinosaura zbog značajne razlike u veličini. Longrich međutim priznaje da grabežljivci ponekad uhvate mnogo veći plijen, navodeći gorske kune kao primjer.
Hans Larsson sa Sveučilišta McGill isto tako dijeli skepticizam u pogledu tumačenja otkrivenog fosila. On sugerira da prisutnost ruke sisavca u ustima dinosaura, unatoč snažnoj sili ugriza dinosaura, ukazuje na to da je dinosaur već bio mrtav u vrijeme posljedica vulkanske erupcije i zatrpavanja vulkanskim krhotinama. Larsson zaključuje da nema dovoljno dokaza da se pouzdano tvrdi da je sisavac aktivno obuzdavao svoj plijen.
Izvor: New Scientist
