Prošlog tjedna na Business Insideru objavljen je članak o jednoj softverskoj inženjerki koja je dobila promo kod za vožnju s Waymovim robotaksijem te se šest i pol sati vozila po San Franciscu, sve dok baterija na vozilu nije pala na crveno. Među zanimljivostima koje je navela u svojoj višesatnoj vožnji spomenula je nešto o čemu se ne govori previše kada su u pitanju robotaksiji - udaljenu asistenciju zaposlenika Wayma.
Naime, kada dođe do nekih problema i situacija koje računalo u automobilu ne može riješiti, poput npr. prepreka na putu ili neke potpuno nove situacije, ono kontaktira udaljene Waymove asistente koji onda uzimaju stvari u svoje ruke i pomažu automobilu da svlada te prepreke. Iako takav oblik asistencije postoji od kad je i robotaksija, o njemu se ne priča toliko te mnogi niti ne znaju da probleme koje ne može riješiti autonomna tehnologija, na kraju rješavaju - ljudi.
Kako su u jednom nedavnom članku otkrili novinari NY Timesa, kompanije koje razvijaju autonomnu tehnologiju i robotaksije imaju “vojsku inženjera” koja automobilima pomaže svaki put kada zapnu u vožnji. Malo njih shvaća kako autonomna vozila nisu potpuno autonomna, komentirali su na Jalopniku ovu situaciju. Treba naglasiti kako ta “vojska inženjera” ne sjedi ispred računala i konstantno prati što se događa na ekranima i što rade robotaksiji na cesti, već su oni u pripravnosti u slučaju da im robotaksi uputi poziv. Kada to toga dođe, na ekranu se pojavi video iz automobila, zajedno sa svim informacijama senzora iz tog vozila i njegove okoline i na temelju svih tih podataka zaposlenici trebaju pronaći rješenje - npr. novu rutu kojom bi se vozilo trebalo kretati da se izvuče iz gužve, odnosno kako da zaobiđe prepreke i slično.
Mi nemamo potpunu kontrolu nad vozilom. Mi pružamo smjernice, objasnio je novinarima jedan od tehničara Amazonova Zooxa, kompanije koja također razvoja svoja autonomna vozila.
S obzirom na to da se o udaljenoj asistenciji skoro pa uopće ne govori, stvorila se iluzija potpune autonomije automobila, a sve kako bi se privukla pozornost na tehnologiju, ali i kako bi se utjecalo na fondove rizičnog kapitala na investiranje milijardi dolara potrebnih za razvoj i gradnju autonomnih vozila, objasnio je za medije Gary Marcus, poduzetnik i profesor psihologije i neuralne znanosti na Sveučilištu New York, koji je specijaliziran upravo za AI i autonomna vozila.
Koliko je česta potreba za ovom udaljenom asistencijom te koliko ljudi radi u centru za pomoć autonomnim vozilima u kompanijama poput Wayma i Zooxa, nije poznato i oni te podatke nisu htjeli podijeliti s novinarima.
Na nedavnom predstavljanju Teslinih robotaksija također nije bilo riječi o udaljenoj asistenciji u slučaju da njihova vozila kojima upravljaju računala naiđu na probleme, no čini se kako će proći još neko vrijeme prije nego Cybercab stigne na ceste (američkih) gradova pa bi možda s vremenom trebali saznati i informacije o udaljenim asistentima.
