Nije dovoljno brinuti se samo o poznatim virusima među ljudskom populacijom, već je potrebno pratiti i nove sojeve te varijante virusa koji čovječanstvo mogu uhvatiti nespremno, baš kao što je to učinila pandemija novog koronavirusa. No riječ je o velikom terenu za potragu, ako se u sve uključi i testiranje brisova i iz životinja.
Rano i brzo upozorenje
Test brisa nosa koji su razvili znanstvenici s američkog Sveučilišta Yale mogao bi brzo upozoriti stručnjake na prisutnost nepoznate virusne prijetnje koja se počinje pojavljivati među ljudskom populacijom, ali bez potrebe za izravnim otkrivanjem virusa. Na temelju početnih provedenih testiranja, to bi mogao biti brz i učinkovit način uočavanja skrivenih virusa koji bi nam inače promakli.
Iako bi testiranje životinjskih ili skupnih ljudskih uzoraka moglo identificirati neprepoznate viruse, ovaj pristup ne identificira specifično viruse, koji mogu izazvati bolest kod ljudi. Praćenje neobjašnjivih izbijanja usmjereno je na ljudske patogene, ali bi viruse u nastajanju moglo otkriti prekasno, tj. nakon što je epidemija već počela, ističu autori studije objavljene u znanstvenom časopisu The Lancet Microbe.
Isto tako, ova najnovija studija nadovezuje se na prethodna istraživanja koja su proučavala anomalije u rezultatima brisova nosa, koji su već uzeti od pacijenata za koje se sumnjalo da imaju respiratorne infekcije.
Ključan antivirusni protein
Tipični testovi uzimanja brisa iz nosa imaju za cilj otkriti oko 10 do 15 poznatih virusa, ali ranija su istraživanja pokazala da u nekim slučajevima još uvijek postoje dokazi da se tijelo bori s infekcijom, čak i kada virus nije prepoznat. Drugim riječima, novi test bi mogao otkriti visoke razine antivirusnog proteina kojeg stvara nosna sluznica, nazvanog CXCL10.
U novoj studiji, temeljit proces genetskog sekvenciranja primijenjen je na stare uzorke brisova nosa u kojima je CXCL10 pronađen u izobilju, otkrivajući prisutnost rijetkog virusa influence zvanog influenca C. Koristeći isti proces, američki znanstvenici su pronašli četiri slučaja COVID-19, koji nisu bili otkriveni u vrijeme kada su uzorci uzeti.
Treba pratiti reakciju ljudskog imuniteta
Tipična bolnica bi svaki tjedan mogla pregledati stotine brisova nosa koji ne pokazuju znakove prepoznatog virusa, ali prisutnost CXCL10 bi značila da je tijelo osjetilo prisutnost virusa, što znači da je sumnjivi bris vrijedan detaljnijeg pregleda. Drugim riječima, reakcija ljudskog tijela može nas upozoriti na nove varijante koje nisu zabilježene. Mnogi novi virusi u nastajanju mogli bi se uočiti i promatrati na ovaj način, sugeriraju autori studije.
Skeniranje na CXCL10 moglo bi stoga suziti uzorke koje bi trebalo testirati na nepoznate viruse, sugerira se u studiji. To ne bi dovelo do otkrića u svakom slučaju, ali bi poboljšalo učinkovitost u potrazi za novim infekcijama.
Budući da se ovaj pristup oslanja na imunološko prepoznavanje značajki zajedničkih mnogim virusima, nije potrebno prethodno znanje o patogenu, pišu na kraju autori studije.
Treba pratiti i druge povezane proteine, ali i bakterije
Isto tako, buduća bi istraživanja mogla pobliže proučiti druge proteine koji bi mogli imati istu povezanost s nepoznatim infekcijama u tijeku i kako bi nosne bakterije također mogle ukazivati na prisutnost virusa, sugerira nova studija na temelju ostvarenih rezultata.
Pronalazak opasnog novog virusa je kao traženje igle u plastu sijena. Pronašli smo način da značajno smanjimo veličinu plasta sijena, ističe imunobiologinja Ellen Foxman s Medicinskog fakulteta Yale u Connecticutu i jedna od autorica studije.
Izvor: Science Alert
