Hrvatska je godinama bila potpuni outsider u svemirskoj industriji, država bez svemirskih projekata koja nikada nije lansirala satelit. Srećom, posljednjih godina stvari se polako, ali ipak mijenjaju, za što su se pobrinule kompanije udružene u Jadransku aero-svemirsku asocijaciju (Adriatic Aerospace Association - A3), pokrenutu još 2017.
Organizacija je pokrenuta kako bi se “spriječilo zatvaranje vrata za Hrvatsku po pitanju svemira”, kako je slikovito u razgovoru za Zimo objasnio Danko Kočiš iz A3. Gospodin Kočiš nam je opisao projekte koji su pokrenuti i koji se tek trebaju ostvariti, poput slanja prvog potpuno hrvatskog satelita Perun u svemir, o čemu smo pisali prošli tjedan.
Također, Danko Kočiš i Slobodan Danko Bosanac, direktor Jadranske aero-svemirske organizacije, upoznali su nas i s razlozima osnivanja Svemirske asocijacije Jugoistočne Europe (SESA), organizacije utemeljene krajem lipnja ove godine, kao i planovima ove organizacije te trenutačnoj situaciji u svemirskoj industriji koja je iznimno dinamična, sa svemirskim turističkim letovima, misijama na Mars, povratku na Mjesec te sve većem broju satelita.
Kako ste došli na ideju o osnivanju udruženja? Hrvatsku predstavlja samo A3 ili još neka organizacija?
Danko Kočiš: Ideja postoji odavno, no praktičnost je bila okosnica organiziranja već okupljenih stručnjaka na području svemira u Hrvatskoj iz prijašnjeg projekta – neslavno zaključenog Swiss Space Systems. Kada imate trust mozgova koji su već odradili lavovski dio posla oko organiziranja naših zemljaka u državi i onih izvan nje (posebice iz drugih eminentnih aero-svemirskih organizacija, NASA, ESA, DLR, Airbus i dr.), logičan slijed događaja je osnivanje nacionalne svemirske organizacije s ciljem napredovanja i razvoja svemirskih tehnologija, istraživanja, edukaciji, posredovanja u projektima te međunarodnoj suradnji.
Nakon okupljanja proto-jezgre asocijacije, novi članovi su krenuli dolaziti iz svih vezanih djelatnosti, a posebice moramo naglasiti i naše članice visokotehnološke tvrtke koje se žele dodatno pozicionirati u svemirskom proizvodnom sektoru. Povezivanje znanosti i tehnologije je okosnica rada Europske svemirske agencije te nam je to jedan od glavnih nacionalnih ciljeva.
Iako ideja postoji odavno, možemo reći da je došao taj prijelomni trenutak 2017.g. kada je A3 i osnovana, kako bi nogom spriječili zatvaranje vrata za Hrvatsku po pitanju svemira. Malo je poznato u Hrvatskoj, ali jedina smo država koja do sada nije imala svemirske projekte, nema niti satelit niti bilo koji drugi projekt. Nekoliko tvrtki članica su već imale izvozne poslove za aero-svemirski sektor i to prema europskim tržištima, ali nikako na području Hrvatske. Razvidno je iz visokotehnološkog razvoja drugih tvrtki da pušu neki novi vjetrovi, i kako je država, i putem EU stala izdašnim financijskim izdacima za te tvrtke, uvjereni smo da će isto tako podržati i svemirski sektor koji može polučiti daleko više rezultata, što u financijskom pogledu, što brojem zaposlenih.
Trenutno svemirske poslove na nacionalnoj razini predstavlja isključivo A3, uz neke pojedinačne pokušaje, koji uglavnom rezultiraju priključivanjem našoj organizaciji. Trenutno Hrvatska ima potpisan Sporazum o suradnji s ESA-om i napravljeni su određeni koraci, hrvatske tvrtke i organizacije su se prijavljivale na programe, čak ostvarile i značajna projektna sredstva (članica A3 Amphinicy Technologies), te očekujemo suradnju s državnim institucijama po pitanju povećanja financijskih sredstava za svemirske projekte.
Velika dinamika hrvatskih svemirskih aktivnosti
Kakva je vaša vizija, što želite postići sa SESA-om? Imate li neke konkretne ideje/projekte na umu?
Danko Kočiš: Gledajući svemirski sektor u Hrvatskoj i sve naše projekte, od osmišljavanja Nacionalnog svemirskog programa, izrade prvog hrvatskog satelita Perun I i Perun Ip, lansiranja CroCubea, prve hrvatske kockice u svemiru, izrade zemaljske stanice, suradnje s članicama, znanstvenim i privatnim industrijskim sektorom, do edukacije diljem Hrvatske, pomoći oko pokretanja sisačkog Centra za svemirsku i inovativnu tehnologiju, pokretanjem srednjoškolskih sekcija za svemirske tehnologije, kao i održavanja sada već redovitih međunarodnih svemirskih konferencija, Brijunske i Adria Space Conference te nedavno pokrenutog velikog međunarodnog projekta konzorcija za izradu jedne vrste svemirskog ionskog motora u izvedbi PIT – impulsnog induktivnog potisnika, u kojem sudjeluju odjeli za svemir velikih europskih sveučilišta i učilišta poput onog stuttgartskog, minhenskog, bečkog Brimatecha, Odjela za astronautiku Imperial Collega London, te naših domaćih snaga, Instituta Ruđer Bošković, splitskog FESB-a, zagrebačkog FER-a te Instituta za fiziku; vidimo veliku dinamičnost domaćih svemirskih aktivnosti.
Povrh toga, godinama poticanja međunarodne suradnje i vrijednim ljudima i njihovim kontaktima, dolazimo do utemeljenja Svemirske asocijacije Jugoistočne Europe – SESA-e. Jedan od prioritetnih projekata Europske zajednice poticanje je regionalne suradnje na svim područjima društvenih djelatnosti, kao temelj razvoja Europe. Među prioritetnim smjerovima razvoja je u području tehnologija, posebno svemirskih koje se smatraju strateškim za pozicioniranje Europe kao ključnog sudionika u osvajanju i korištenju svemira.
Poseban problem zemalja Jugoistočne Europe je relativna zaostalost, s raznim stupnjevima razvoja, u visokim tehnologijama, posebno svemirskim. Shvativši da razjedinjenost nastojanja pojedinih zemalja Jugoistočne Europe u hvatanju koraka s europskim i svjetskim razvojem svemirskih aktivnosti umanjuje te mogućnosti 27. lipnja utemeljena je SESA – South-East European Space Association (Svemirska asocijacija Jugoistočne Europe). Prvi sastanak na kojem je razmotrena ideja osnivanja asocijacije u području svemirskih tehnologija bila je 1. srpnja, da bi na prvom radnom zajedničkom sastanku 10. srpnja definirana zajednička strategija djelovanja i načela te realizacije aktivnosti.
Asocijaciju čine Adriatic Aerospace Association (A3) iz Hrvatske, Komitet za razvoj svemirskog programa (CSPD) iz Srbije (Novi Sad), Centar za edukaciju i robotiku, inovacije i tehnologiju CERIT iz Bosne i Hercegovine (Mostar), Montenegro Space Research (MSR) iz Crne Gore (Podgorica), te Centar za inovacije i tehnološki razvoj (NAVIA) iz Sjeverne Makedonije (Skopje). Glavna okosnica rada SESA je razvoj kapaciteta i ljudskih resursa u području svemirskog inženjeringa u regiji, prijenos znanja, pomoć pri izradi nacionalnih projekata i posebno suradnja na projektima od zajedničkog interesa.
Inicijativa osnivanja SESA je u međunarodnim krugovima naišla na ozbiljno odobravanje, na prvom mjestu iz Indije. U sklopu proslave 75 godina neovisnosti Indija će lansirati u svemir 75 satelita. Zahvaljujući razumijevanju i podršci indijskih partnera (Indian Technology Congress Association – ITCA) jedan od satelita je dodijeljen SESA-i koji će do kraja godine biti lansiran u svemir kao zajednički SESA satelit. Iz svemira će satelit slati poruku zajedništva u suradnji na našim prostorima na svemirskim projektima. Satelit će tako nositi logo SESA-e. U toku je postavljanje zemaljskih stanica članica SESA-e namijenjenih za komunikaciju sa satelitima. Ovaj projekt trebao bi biti završen krajem godine što je usklađeno sa slanjem zajedničkog satelita SESA, s posebnom misijom. Zemaljske stanice će ujedno komunicirati i s postojećim satelitima i koristiti za obrazovanje učenika i studenata. Na ovaj način SESA regija biti će pokrivena zemaljskim stanicama koje će biti na raspolaganju i drugim zemljama na budući da naš prostor ima odličnu poziciju u odnosu na prelet satelita.
SESA će objediniti edukaciju mladih i studenata u STEM području programom rada na mini i nano satelitima, sklapanju istih, lansiranju, slanju i primanju podataka, obradi podataka, te na praktičan način primjenu ranije stečenih znanja i vještina. Ovaj program dio je zajedničkog nasljeđa SESA-e i po njegovim vrijednostima radit će se obuka osnovaca, srednjoškolaca i studenata u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Srbiji, BiH i Makedoniji, ali po pravilima koje će republike samostalno definirati u skladu sa svojim potrebama. S obzirom da je ovo STEM program, njegovo odvijanje direktno utječe na usmjeravanje učenika i studenata na područja znanosti i tehnologija koje su od ključnog značaja za ekonomski razvoj svake zemlje. Članice SESA sudjelovati će u finalu svjetskog CanSat/Raketnog prvenstva (World CanSat/Rocketry Championship – WCRC) koje će se održati od 25. do 27. rujna u Novom Sadu, koji je u organizaciji CSPD.
Kakva će konkretno biti uloga Hrvata u SESA-i, na što će se fokusirati naši stručnjaci unutar organizacije?
Slobodan Danko Bosanac: Prije svega potrebno je točno definiranje SESA-e, za sada je na razini okupljanja zainteresiranih i diskusija oko puta naprijed i projektima na kojima na ovoj razini bi našli suradnju. Vizija SESA-e je slična, barem ono što ću kao predsjednik zastupati, International Astronautical Federation (IAF) gdje se okupljaju individualne organizacije sa svojim programima i dogovaraju zajednički projekti, bilo na razini cjelokupne SESA-e ili članova. SESA nije krovna organizacija koja diktira razvoj. Naši će se stručnjaci fokusirati na projekte A3, ako je za izvršenje projekata potrebna suradnja s članicama SESA-e tada će se pokrenuti dogovori. U slučaju da se definira projekt na razini SESA-e tada će naši stručnjaci o tome donositi odluku prema procjeni svrsishodnosti njihovog učešća.
Danko Kočiš: Svaka od sudionica SESA-e ima svoj razvojni program, koji donosi početni ulog u osmišljavanju budućih aktivnosti. A3 (Hrvatska) orijentirana je na razvoj satelitskog programa, raketnog elektromagnetskog pogona i umjetne inteligencije. Međunarodna i regionalna suradnja je jedan od temelja rada A3, članica je International Astronautical Federation, SME4SPACE, partner s austrijskim, kineskim, njemačkim i inim međunarodnim centrima razvoja svemirskih tehnologija.
Jedna od temeljnih odrednica A3 je obrazovanje - inicijator osnivanja Centra svemirske i inovacijske tehnologije u Sisku te sekcija svemirske tehnologije u hrvatskim srednjim školama. Najvažniji projekt CSPD je vezan za satelitski monitoring površinskih voda u svijetu i strateško partnerstvo s Indijom i Roskosmosom. MSR ima tijesnu suradnju sa stručnjacima iz područja svemirskih tehnologija u Velikoj Britaniji. CERIT surađuje sa sestrinskim ustanovama u Turskoj koje razvijaju svemirske tehnologije. NAVIA je visoko pozicionirana u razvoju tehnologije za dronove.
S članovima A3 poput Instituta Ruđer Bošković, Amphinicy d.o.o., Visokim učilištem Algebra, Prirodoslovno-matematičkim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, Fakultetom elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija Sveučilišta u Osijeku, Multinorm d.o.o., ATIR d.o.o., Oikon d.o.o., Span d.o.o., kao i organizacijama poput Hrvatskog astronautičkog i raketnog saveza, Hrvatske zajednice tehničke kulture, dati ćemo velik doprinos u razvoju satelitskih tehnologija u regiji, posebice u Hrvatskoj, kako u izradi, održavanju, upravljanju, ali i lansiranju sondažnih raketa do 20 km za znanstvene potrebe cjelokupne zajednice. Ključno je educirati buduće generacije mladih ljudi koji će za poslove budućnosti trebati ovakva znanja i vještine kako bi našu regiju, i naše domaće tvrtke bile konkurentne u industriji budućnosti, kao i znanstvene institucije spremne za razvoj znanosti i svemirskih tehnologija u kojima imamo priliku biti u svjetskom vrhu.
Na kakvom je nivou svemirska industrija u zemljama koje su članice asocijacije? Kakva je situacija u Hrvatskoj, možemo li uopće pričati o svemirskoj industriji u Lijepoj Našoj?
Slobodan Danko Bosanac: Prema dostupnim podacima, članice nisu tipa A3, koja ima ulogu okupljanja svih dionika u svemiru u Hrvatskoj. To su prije svega manje organizacije, društva, s minimalnim brojem članstva, daleko od toga da okupljaju široki spektar dioničara. Njima predstoji zahtjevan put okupljanja tih dioničara, koji je A3 prošao (i još nedovršen), da bi se SESA mogla stvarno nositi s tim nazivom. Dakako, to ne znači da to može biti kočnica za razvoj SESA u ono što zaslužuje biti već je izazov da se to učini. Tada ćemo kao regija imati tijelo za veće izazove koje svemirski razvoj zahtjeva. O stanju svemirske industrije u Hrvatskoj A3 je meritoran, dok u ostalim članicama predstoji istražiti odgovor, kroz okupljanje o kojem je rečeno.
Danko Kočiš: A3 je organizacija s nekoliko članica tvrtki koje se bave poslovima za svemirski sektor, obavezno na prvom mjestu je tvrtka Amphinicy Technologies, koja je vodeća u izradi softvera za velike kompanije u svemirskom sektoru za potrebe upravljanja, komunikacije i prijenosa podataka sa satelita. Uz njih, tu je i IRB sa svojim projektima te nekoliko tvrtki koje su bile dijelom izvoznih kapaciteta za svemirski sektor međunarodnih tvrtki.
No, sve je to kap u moru hrvatske industrije, koja ionako nije naročito razvijena u odnosu na druge EU članice, ali ključno je naglasiti koliko šanse imamo upravo za pokretanjem ovakve industrije u Lijepoj Našoj kako bi bila još ljepša, gledajući iz svemira, ili sa Zemlje prema gore.
Nekoliko se parametara mora poklopiti da bi se nešto značajnije pokrenulo; država u suradnji s ESA-om mora ozbiljno krenuti utirati put projektima i svježim financijskim sredstvima za svemirske projekte na području Hrvatske, udruživanje što većeg broja tvrtki zainteresiranih za svemirski proizvodni sektor u našu organizaciju kako bi sinergijski djelovali na ključna mjesta gdje se odlučuje o budućim poslovnim aktivnostima, pokretanje novih projekata koje trenutno možemo razviti samo svojim znanjem, tehnologijama i materijalima koji su nam dostupni, poput raketnih tehnologija, spomenutog projekta impulsnog induktivnog potisnika, ali i razvoja zemaljskih stanica, novih senzora za promatranje Zemlje i svemira na budućim satelitskim nosiocima kao i razvoja i izrade samih nano i mini satelita.
Naravno, tu su i ovakvi javno vidljivi projekti, poput satelita Perun I, CroCube, SESA projektima, kojima potičemo zainteresiranu javnost, a ponajviše stručnu, znanstvenu zajednicu i proizvodnu industriju na uključivanje u naše projekte, i osmišljavanje novih.
Kako potrebnu industriju u Lijepoj Našoj već imamo, organizacije poput naše A3 su nužne za otvaranje vrata našoj postojećoj industriji u svemirski sektor, jer velike konstrukcije koje smo sposobni izgraditi u našim metaloprerađivačkim tvrtkama isto tako se mogu koristiti za lansirne rampe raketa, kao i tijela samih raketnih sustava, svemirskih postaja, naša prehrambena industrija lako može svojom kvalitetom konkurirati drugima na svemirskim tenderima za prehranu astronauta, mlada autoindustrija sa svojim elektronskim i elektromehaničkim sustavima za najnaprednije svemirske autonomne letjelice, sonde i landere, IT industrija sa svim svojim rješenjima za upogoniti i sigurno zaštititi svu tu svemirsku tehniku, medicinska i biotehnološka industrija koja bi dobila novi vjetar u leđa, jer se dosta novih lijekova i kemijskih proizvoda već desetljećima proučava u uvjetima mikrogravitacije itd. itd.
Poseban sektor je onaj građevinski, od konstrukcija svemirskih postaja, do gradnje nastambi na drugim svemirskim tijelima, poput Mjeseca, Marsa, većih asteroida itd., no i arhitektura dolazi u obzir, posebice kada imamo nagrađenu članicu za takve “izvanzemaljske” projekte. Svaka grana industrije se vrlo lako može reorganizirati makar u jednom svom manjem (ili većem) dijelu za svemirski sektor, i uspijevati privući projekte i investicije u Hrvatsku.
Svemirski letovi pristupačni svima
Kako komentirate smjer kojim općenito ide svemirska industrija?
Danko Kočiš: današnje društvo počiva na plodovima svemirske industrije, u svim mogućim segmentima, te je nužno i dalje ulagati dodatna sredstva u razvoj iste. To nam uvelike govori i o stanju u Hrvatskoj, gdje trenutno su nepostojeća ili minimalna takva ulaganja. Moramo se voditi puno razvijenijim svijetom kako bi imali šanse biti i konkurentni, ali i radili toliko potreban transfer znanja iz svemirske tehnologije (i industrije) u sve ostale grane industrijske proizvodnje, ali isto tako i u znanstvenom sektoru. Ne smijemo si dopustiti da budemo samo konzument gotovih proizvoda, moramo se aktivno uključiti u vlastiti razvoj znanosti, tehnologija i toliko potrebne industrije.
Hrvatska je turistička zemlja, no ne iskorištava resurse na najbolji mogući način. Tu svakako dolazi i mogućnost razvoja domaćeg svemirskog turizma. Pitate se kako? Kao što znate, nije nužno zavezati se u stolicu putničke kapsule na vrhu rakete da bi bili svemirski turist. Postoje i mogućnosti zero-g letova, gdje zrakoplovi nebom lete po parabolama, a tijekom svake parabole zrakoplov slobodno pada te se na određeno vrijeme može osjetiti bestežinsko stanje. Nešto kompleksniji i skuplji oblici svemirskog turizma su suborbitalni letovi – let u nižu zemljinu orbitu, koji dosežu granice svemira i ponovno se vraćaju na Zemlju bez ostanka u orbiti. U Hrvatskoj bi se, npr., moglo letjeti od Istre do Dubrovnika, što bi ljudima pružilo višestruko zadovoljstvo – počevši od samog leta do odmora i opuštanja na našoj obali. Ovakvi Zero-G letovi bi značajno doprinijeli razvitku turizma u našoj zemlji, te želimo li ostati konkurentni u budućnosti, u interesu je svih, i državnih institucija i privatnih kompanija pokretanje ovakvih Zero-G zrakoplovnih turističkih letova.
Glede razvoja svemirskog turizma globalno, SpaceX kao i Blue Origin i još nekoliko tvrtki nudi takve svemirske letove u svojoj ponudi, s astronomskim cijenama (ali ipak, puno nižim nego prije 20ak godina). Nastavi li se ovakav pad cijena letova, u sljedećih tridesetak godina, let u svemir bit će pristupačan svima.
Ukoliko projekt impulsnog induktivnog potisnika bude uspješan, duboki svemir će nam se otvoriti kao sada zemljina orbita, gdje ćemo putovati na ledene svjetove poput Europe u orbiti Jupitera, ali uspješnost se neće gledati u sektoru turizma već u otvaranju novih rudnih bogatstava sunčevog sustava koji će nam biti na dohvat ruke.
Slobodan Danko Bosanac: Nije samo iskorištavanje resursa već i moguće stvaranje ljudskih zajednica na Mjesecu i Marsu. Da se o tome već planira nagrada je i našoj mladoj članici Almi Kugić koja je sa svojim timom dobila prvu svjetsku nagradu za osmišljavanje nastambi na tim tijelima.
Danko Kočiš: Svemirske sonde su već otkrile golema bogatstva raznih tijela asteroidnog pojasa, te se sve sadašnje tehnologije razvijaju za mineralno iskorištavanje takvih svemirskih tijela, ponajviše asteroida, ali i smišljanju industrijske proizvodnje materijala u bestežinskom stanju svemira, naravno, opet, za dobrobit nekolicine kompanija koje su sposobne to financirati i dodatno gomilati basnoslovna bogatstva na svojim računima. Možemo se samo nadati da će se to oploditi dodatnim svemirskim tehnologijama koje će zemaljsku industriju, a time i naše društvo uvesti u nove svemirske sfere o kojima samo možemo nagađati i ponekad pogledati u svijetlim primjerima znanstveno-fantastičnih filmova.
