U nedavnoj studiji znanstvenici su otkrili vezu između niske razine otkucaja srca u mirovanju kod žena i povećane vjerojatnosti nenasilnog zločina. Ta je studija na neki način i odjek prethodne slične studije o muškarcima iz 2015. godine, naglašavajući da rizično ponašanje ne poznaje rodne granice.
Studija, koju su proveli znanstvenici iz SAD-a, Švedske i Finske, pratila je kriminalne dosjee 12.499 žena starijih od 40 godina. Otkrili su da su žene s nižim otkucajima srca u mirovanju nešto sklonije nenasilnim kaznenim osudama.
Prediktor kaznenog djela
Iako ovi rezultati zahtijevaju ponavljanje, istraživanje pokazuje da smanjeno autonomno uzbuđenje, posebno indeksirano nižom brzinom otkucaja srca u mirovanju, može imati potencijal poslužiti kao prediktor kaznenog djela, ne samo kod muškaraca, kao što sugerira prethodna studija, već i kod žena, ističu autori novog istraživanja koje je objavljeno u časopisu PLOS ONE.
Znanstvenici su primijetili korelaciju između niske razine otkucaja srca i povećanih nenamjernih ozljeda, što sugerira da smanjena aktivnost autonomnog živčanog sustava može natjerati pojedince na rizično ponašanje.
Naše otkriće da je niži broj otkucaja srca u mirovanju bio povezan s povećanim rizikom od nenamjernih ozljeda među ženama, je značajno, pišu autori studije.
Konvencionalni pristupi prevenciji zločina dovedeni u pitanje
Nova studija dovodi u pitanje konvencionalne pristupe prevenciji zločina, koji često zanemaruju biološke čimbenike poput regulacije otkucaja srca. Ispitivanjem otkucaja srca 12.499 Šveđanki koje su se pridružile vojsci s 18 godina, istraživači su željeli uočiti bilo kakvu vezu između fizioloških pokazatelja i ponašanja.
Rezultati su otkrili da žene s otkucajima srca u mirovanju ispod 69 otkucaja u minuti imaju 35 posto veću vjerojatnost kaznenih presuda, u usporedbi s onima s otkucajima iznad 83 otkucaja u minuti. Štoviše, niži otkucaji srca povezani su s povećanim rizikom od nenamjernih ozljeda.
Niže autonomno uzbuđenje je dobro poznati korelat kriminalnih prijestupa i drugih rizičnih ponašanja kod muškaraca, ali malo je studija istraživalo tu povezanost i kod žena, kaže kriminologinja Sofi Oskarsson sa Sveučilišta Orebro.
Nedostaaci istraživanja
Studija priznaje svoja ograničenja, posebice zastupljenost opće populacije u uzorku. Unatoč tome, naglašava potencijal bioloških markera u predviđanju kriminalnog ponašanja.
Ako daljnje i opsežnije studije potvrde ove rezultate, to bi nam moglo pomoći u razumijevanju bioloških čimbenika koji utječu na ljude koji počine zločine kako bismo mogli razviti bolje taktike za zadovoljavanje njihovih potreba, zaključuju autori istraživanja.
Izvor: Science Alert
