Ljudske oči, koliko god čovječanstvu omogućile da napreduju i stvaraju nevjerojatne stvari, ipak imaju brojna ograničenja u odnosu na one životinjske.
Primjerice, tipično ljudsko oko može primijetiti manje od 10 milijuna boja. S druge strane, pčele ne vide većinu boja koje mi vidimo jer nemaju receptore za crvenu boju, ali zato vide ultraljubičaste boje koje mi golim okom ne vidimo.
Iako biste mogli pomisliti da uz toliko boja koje vidimo, više ne postoje boje koje bismo mogli nazvati novima, znanstvenici su ipak uspjeli otkriti novi svijet boja.
U znanstvenom radu objavljenom u Science Advances, znanstvenici su korištenjem preciznog lasera stimulirali mrežnice petero dobrovoljaca i omogućili im da vide boje izvan našeg vidnog spektra. Dobrovoljci su tako vidjeli novu boju koju su znanstvenici nazvali "olo".
Laserom u oko
Profesor elektrotehnike i računarstva na Sveučilištu Kalifornija, Berkeley, Ren Ng i njegov tim, u svom su istraživanju željeli izbjeći temeljno ograničenje oka - istodobno aktiviranje više vrsta stanica koje služe kao fotoreceptori i detektiraju valne duljine svjetlosti.
Naime, ljudska mrežnica sastavljena je od tri vrste takvih stanica, nazvanih čunjići. "S" čunjići primaju relativno kratke valne duljine koje vidimo kao plave, "M" čunjići reagiraju na srednje valne duljine odnosno zelene, dok "L" čunjići reagiraju na velike valne duljine kao crveno. Signali iz čunjića putuju u mozak gdje zapravo doživljavamo boju.
No, ove se tri vrste čunjića, prilikom obrade svjetlosnih valova preklapaju.
Ne postoji svjetlo na svijetu koje može aktivirati samo stanice M čunjića jer, ako se one aktiviraju, sigurno će se aktivirati i jedna ili obje druge vrste, pojašnjava profesor Ng.
Stoga su ju odlučili "zaobići" razvivši tehniku koju su nazvali "Oz", po poznatom filmu "Čarobnjak iz Oza".
Njihova tehnika koristi lasere za precizno isporučivanje malenih doza svjetlosti u odabrane stanice u oku - "M" stanice. Od petero "dobrovoljaca" troje su koautori studije, a dvoje njihovi kolege sa Sveučilišta u Washingtonu koji nisu znali o čemu će biti istraživanje.
Dok je laser obasjavao njihovu mrežnicu, morali su usmjeriti pogled u kvadratić svjetla. Tamo su ugledali "novu" boju koju su istraživači nazvali "olo", a opisuju ju kao "plavo-zeleno s neviđenom zasićenošću". Najbliža bi joj bila boja koja ima heksadecimalnu oznaku #00ffcc.
Ako želite pokušati zamisliti olo, uzmite plavozelenu boju kao početnu točku: Zamislite da prilagođavate postavke na računalu. Samu nijansu održavate postojanom, ali postupno povećavate zasićenost. U nekom trenutku dosegnete granicu onoga što vam zaslon može prikazati. Nastavljate povećavati zasićenost iznad onoga što možete pronaći u prirodnom svijetu sve dok ne dosegnete granicu zasićenosti koju mogu primijetiti ljudi—što rezultira onim što biste vidjeli od laserskog pokazivača koji emitira gotovo potpuno plavozelenu svjetlost. Olo leži još dalje od toga, pokušao je objasniti Ng.
Dodatnim istraživanjem potvridli su da je "olo" izvan normalnog ljudskog raspona vida.
Znanstvenici misle kako bi se njihova tehnika mogla iskoristiti kako bi se pacijentima koji ne vide sve boje zbog daltonizma, omogućilo da po prvi put iskuse one boje koje ne vide.
No, upozorava Ng, to iskustvo ne bi bilo trajno niti bi ga se moglo nazvati tretmanom.
Izvor: Scientific American
