Ako spadate u kategoriju onih ljudi koji moraju učiti u potpunoj tišini, onda će vam ova vijest samo dati dodatan razlog za takvu praksu.
Naime, nedavno objavljena studija u časopisu Evolutionary Psychological Science otkrila je kako određeni zvukobi mogu ometati ljude tijekom učenja. I prije nego što optužite glazbu ili televiziju za ometanje, ne radi se o takvim zvukovima.
Istražujući bihevioralni imunološki sustav (skup psiholoških mehanizama koji pomažu ljudima da otkriju i izbjegnu potencijalne izvore zaraze), znanstvenici su otkrili da zvukovi povezani s bolešću, poput kašljanja i šmrcanja, ometaju ljude u učenju.
Sudionici studije koji su bili izloženi tim vrstama zvukova, dok su slušali predavanje o statistici i rješavali test, postigli su znatno lošije rezultate od onih koji nisu bili izloženi takvim zvukovima.
Kako ističu znanstvenici, to bi moglo sugerirati da je ljudski mozak posebno osjetljiv na znakove koji signaliziraju prisutnost bolesti.
Ovi rezultati akođer podupiru prethodna istraživanja o bihevioralnom imunološkom sustavu. Kada ljudi naiđu na znakove bolesti u svojoj okolini - bilo vizualne, taktilne ili slušne - mogu nesvjesno preusmjeriti pozornost na procjenu tih znakova. To bi moglo poslužiti adaptivnoj svrsi pomažući ljudima da izbjegnu infekciju, ali može imati i svoju cijenu, posebno u modernim okruženjima gdje je izvedba zadataka poput školskih ili uredskih zadataka ključna.
Naši podaci sugeriraju da ljudi obraćaju veću pozornost na detalje o prevladavanju patogena – vjerojatno kao sredstvo za očuvanje naše sigurnosti i zdravlja – a budući da je pažnja ograničena, ta pojačana pažnja prema detaljima o prevladavanju patogena može doći po cijenu smanjene pažnje prema drugim stvarima, što rezultira nižim rezultatima na kvizu. Drugim riječima, učenici mogu bolje ignorirati ometajuće zvukove koji su neutralni u usporedbi s ometajućim zvukovima koji ukazuju na patogene, pojasnila je rezultate autorica studije Carey J. Fitzgerald, docentica psihologije na Državnom sveučilištu New York Oneonta.
Kako je istaknula za PsyPost, ova je studija dala novi uvid u to kako ljudski um reagira na potencijalne zdravstvene prijetnje u okolišu. Pokazala je da, čak i kad pojedinci nisu svjesni osjećaja rastresenosti, izloženost zvukovima kao što su kašljanje i šmrcanje, može suptilno narušiti sposobnost fokusiranja i učenja.
To bi, ističe Fitzgerald, moglo imati implikacije na način na koji edukatori i poslodavci razmišljaju o pozadinskoj buci i performansama.
